Ali Hamnei – pjesnik i tiranin koji nije trpio pitanja

2026-03-01 - 09:07

Ajatolah Ali Hamnei učinio je sve kako bi doživio kraj države Izrael. Izrael je više puta nazivao „nelegitimnom državom“ te naglašavao iransku podršku „oslobođenju Palestine“. Kao ideološki vođa takozvane „Osovine otpora“, nakon preuzimanja dužnosti 1989. oblikovao je savez s paravojskama u Libanu, Iraku, Siriji, Jemenu i na palestinskim područjima. Glavni cilj bio je uništenje Izraela. No, takozvana Osovina počela je da gubi konce nakon terorističkog napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. Izraelska vojska odgovorila je snažnim napadima, ne samo na Hamas u Gazi nego i na ciljeve u Libanu, Siriji, Jemenu i naposletku na iranskom teritoriju. Napade na Teheran u junu 2025. Hamnei je preživio, ali su nakon masovnih napada SAD i Izraela 28. februara 2026. iranske vlasti nekoliko sati kasnije objavile njegovu smrt. „Božji namjesnik na Zemlji“ Cijenu Hamneijeve ideološke politike prije svega je platilo iransko stanovništvo. Ono je najviše trpjlo zbog međunarodnih sankcija, posrnule privrede, sve veće političke izolacije te se na kraju našlo u središtu regionalnog sukoba. To što je Hamnei bio tvrd i nepokolebljiv povezano je i s njegovim uvjerenjem da je „Božji namjesnik na Zemlji“. Tu je titulu preuzeo 1989, nakon smrti ajatolaha Ruholaha Homeinija, utemeljitelja Islamske Republike Iran, kada je postao vrhovni vođa doživotno. Učenjak rođen 1939. u šiitskom svetom gradu Mašhadu na sjeveroistoku Irana decenijama je imao poslednju riječ u svim državnim pitanjima. Propitivanja njegovih odluka nije tolerisao. Kao iranski vrhovni vođa nikada nije davao intervjue. Student koji je 2018, tokom susreta pred kamerama, upitao sme li mu se uopšte postaviti pitanje, nakon susreta je uhapšen i osuđen na dvije godine zatvora zbog „vrijeđanja vjerskog vođe“. Protivnik šaha i uspon nakon 1979. Ajatolah Ali Hamnei sebe je do smrti prije svega smatrao pjesnikom i književnim kritičarem. U mladosti je pisao poeziju. Pre Islamske revolucije 1979. više puta je bio zatvaran kao protivnik šaha. Mladi verski učenjak, ljubitelj književnosti koji je pušio lulu, ostavljao je utisak blage osobe među intelektualcima kritičnim prema kralju. Nakon pobjede revolucije i dolaska vjerskog krila na vlast, Hamnei je brzo napredovao. Bio je elokventan govornik i postao je propovednik petkom u Teheranu. Godine 1981. grupa Narodni mudžahedini izvršila je atentat na njega. Preživio je, ali mu je desna ruka ostala paralizovana. S velikom odlučnošću naučio je da piše lijevom rukom te se uspio probiti u vrh vjerskog establišmenta. Od 1981. do 1989. obavljao je dužnost predsjednika države. Revolucionarna garda kao oslonac moći Jednom je rekao da zna kako je živjeti pod diktaturom i biti pogođen terorom, misleći pritom na razdoblje šahove vladavine. Uprkos tome, bio je odgovoran za teška kršenja ljudskih prava u današnjem Iranu. Tokom njegove vladavine donošenje su proizvoljne presude protiv aktivista, redovno su izvršavane smrtne kazne nad političkim protivnicima, a protesti su nasilno gušeni. Glavni stub njegove moći bila je Revolucionarna garda, paravojna organizacija osnovana 1979. radi „zaštite revolucije“. Pod njegovim zapovedništvom snažno je ojačana i danas raspolaže kopnenim, vazdušnim i pomorskim trupama, specijalnim jedinicama za operacije u inostranstvu te dobrovoljačkom milicijom i sajber-jedinicom. Revolucionarna garda, koje preko građevinskog koncerna Khatam al Anbija kontroliše i djelove iranske naftne i gasne industrije, predstavlja državu unutar države. Ona je Hamneiju omogućavala da svoju volju sprovodi mimo predsjednika i parlamenta. Uvjek protiv Amerike Hamnei je živio skromno, ali je istovremeno dopuštao da korisnici korumpiranog ekonomskog sistema u njegovom okruženju djeluju neometano. Usred pandemije koronavirusa njegovi su najbliži savetnici obećali razvoj domaćih vakcina protiv kovida. Projekat je progutao milijardu dolara i završio potpunim neuspjehom. U očima miliona Iranaca koji su tokom pandemije izgubili voljene osobe ajatolah je lično bio odgovoran za katastrofalno upravljanje krizom. Koronavirus je nazivao biološkim oružjem SAD, genetski prilagođenim za upotrebu protiv Irana. Zbog takvog stava zabranio je vladi uvoz vakcina iz SAD i Velike Britanije. Hamnei je Islamsku Republiku smatrao jedinom istinskom snagom otpora protiv „imperijalističkog“ Zapada i sanjao o moćnom šiitskom Iranu u islamskom svetu. Njegovi govori bili su prožeti pojmom „neprijatelj“, a glavni neprijatelj uvjek su bile Sjedinjene Države. Kontroverzni iranski nuklearni i raketni program snažno je napredovao pod njegovim vođstvom. Malo je koga na međunarodnoj sceni uvjerila njegova fetva — islamsko pravno mišljenje — kojom je zabranio proizvodnju i upotrebu nuklearnog oružja. Pregovore o ograničavanju nuklearnog programa dopustio je tek nakon što je Iran stekao dovoljno znanja i iskustva da program može ponovo pokrenuti u svakom trenutku. Represija nad stanovništvom Nedavni masovni protesti širom zemlje za veće političke i društvene slobode brutalno su gušeni pod njegovim vođstvom, kao i nemiri izazvani ekonomskom krizom. Represija nad ženama dostigla je nove nivoe, dok su mnogi mladi stručnjaci i akademici emigrirali. S Hamneijem na čelu izneverene su sve nade u promjene i trajne reforme unutar postojećeg političkog sistema Irana. S godinama je postajao sve nepomirljiviji i osvetoljubiviji, a krug njegovih ljudi od povjerenja sve uži. Ono što mu se nije sviđalo nije smjelo da postoji. Ne samo njegovi kritičari dovode u pitanje da li je uopšte bio svjestan nezadovoljstva stanovništva političkim sistemom, gubitka povjerenja u vjerske institucije te teških ekonomskih i društvenih uslova života. On sam nije pokazivao nikakav interes za dijalog sa stanovništvom.