Anđelina Džoli objavila potresno pismo iz Gaze, postoji nešto gore od smrti

2026-03-24 - 09:03

U objavi, Džoli je prenijela djelove pisma 26-godišnje žene koja je izgubila oca u artiljerijskom napadu i sada živi u šatoru sa porodicom i paralizovanom sestrom bliznakinjom. Autorka pisma opisuje svakodnevicu u kojoj su osnovne stvari postale gotovo nedostižne, naglašavajući da patnja ne prestaje ni nakon završetka sukoba. “U ovom ratu otkrili smo da postoji nešto gore od smrti... To je nastaviti živjeti bez duha”, navodi se u pismu. Posebno je istaknuta situacija djece, koja su, prema navodima iz pisma, zaboravila kako izgleda škola ili kako se koriste olovke i sveske. Njihovi snovi svedeni su na osnovne potrebe poput vode i hrane. Opis razorenih gradova dodatno pojačava težinu svjedočanstva – ulice su prekrivene ruševinama, a svakodnevni život pretvoren u borbu za opstanak. U pismu koje je podijelila Anđelina Džoli, autorka detaljno opisuje osjećaj stalnog straha i iscrpljenosti. “Ne bojimo se samo smrti – bojimo se svakog novog jutra koje donosi još gubitaka”. Ona navodi da su dani izgubili svaki smisao rutine, a noći postale vrijeme neizvjesnosti. “Noć više nije za odmor. To je vrijeme kada čekamo da li ćemo preživjeti do jutra”. Posebno potresan dio odnosi se na gubitak dostojanstva u svakodnevnom životu. “Tražiti vodu i hranu postalo je ponižavajuće iskustvo, ali nemamo izbora”. Autorka ističe i psihološke posljedice rata, naglašavajući da ljudi više ne prepoznaju sami sebe. “Nismo više isti ljudi. Rat nam je promijenio lice, glas i dušu”. Na kraju, uprkos svemu, provlači se i tihi apel svijetu. “Ne tražimo sažaljenje – tražimo da nas vidite, da nas čujete i da ne zaboravite da postojimo”. Džoli, koja je ranije bila specijalna izaslanica UN-a za izbjeglice, nedavno je boravila u Egiptu, gdje je posjetila granični prelaz Rafa i razgovarala sa humanitarnim organizacijama koje pokušavaju dopremiti pomoć u Gazu. Tom prilikom ukazala je na izazove u dostavljanju medicinske i druge pomoći, ističući da brojni resursi ne mogu da stignu do ugroženog stanovništva. Uprkos teškim uslovima, autorka pisma poručuje da ljudi u Gazi i dalje pokušavaju da obnove život i zadrže nadu u bolju budućnost. Kako zaključuje, i pored razaranja i gubitaka, stanovnici nastavljaju da pomažu jedni drugima i traže način da vrate osjećaj normalnosti u svakodnevni život.