Andrija Jovićević – Crnogorski Oficir i Revolveraš

2026-02-09 - 06:57

Dobro jutro! U sklopu rada na projektu Crnogorska Amerika nailazimo na mnoge neispričane i nevjerovatne priče o Crnogorcima koji su u raznim periodima dolazili u Ameriku i na razne načine učestvovali u životima lokalnih zajednica na Zapadu. Još od Zlatne groznice, probijanja pruge ka Pacifiku, Crnogorci su bili rudari, prugograditelji, ugostitelji, trgovci, političari, novinari ali i odmetnici i banditi. Danas ćemo vam ispričati nevjerovatno žitije Andrije Jovićevića, crnogorskog diplomate i oficira, koji je svoju misiju na zemlji završio kao odmetnik i bandit na američkom Zapadu. Ako nemate što pametnije danas – učlanite se u “Deset do Osam” grupu na viberu klikom ovaj link. Andrija Jovićević – Crnogorski Oficir i Revolveraš Godina je 1884. U kući biznismena i novinara Metjua M.S. Martinovića okupilo se dosta uglednih ljudi iz Omahe. Martinović je nedavno dobio sina, ali to nije povod ovoga okupljanja. Razlog je posjeta njegovog zeta iz Crne Gore, junaka – stanovitoga Andrije Jovićevića. Komandira u vojsci Knjaževine Crne Gore i učesnika svakog rata i bitke od 1850-ih do 1878. U jednom periodu i konzula Crne Gore u Konstantinopolju. Sedamnaest puta ranjavanog. Lokalni industrijalci i gradska elita su impresionirani pričama o ratu i romantičnoj borbi Crnogoraca o kojima godinama pišu sve američke novine tog vremena. Ovo su informacije iz članka u Omaha Evening Times koji 17. novembra 1884. godine izvještava o posjeti “čuvenog gosta” iz daleke Crne Gore. M.S. Martinovich (Mato Savov Martinović) je bio sin crnogorskog ratnika i pjesnika Sava Matova Martinovića, koji je po sopstvenom kazivanju zajmio 300 talira da bi dva sina ispratio u Ameriku. George i Matthew Martinovich su osnivači slovensko-grčko-ruske pravoslavne zajednice u San Francisku. Ostavili su dubokog traga u Americi. Mato je bio novinar i preduzetnik, koji se pominje u poslovima izgradnje fabrike hidrauličnih mašina u Omahi, ali i kao idejni tvorac projekta izgradnje željeznice preko Beringovog moreuza od Sankt Peterburga do Amerike, priča koja zahtijeva poseban tekst. Samo tri godine poslije veličanstvenoga dočeka kod šure u Nebraski, Andrija se pominje u štampi u ne baš lijepom kontekstu – kao predvodnik bande koje je u Amador Sitiju u Kaliforniji, administrativnom sjedištu Okruga Amador, izvršio upad u kancelarije Kejston runika u neuspjelom pokušaju da opljačka zlato u polugama u vrijednosti od 20 hiljada dolara. Tom prilikom su pohapšeni njegovi partneri u zločinu – izvjesni Gojevič. Bogdan Mašanović i još jedan. Andrija bježi ka Sakramentu i policija na obali rijeke nailazi na njegovu odjeću i dvije konzerve govedine koje je ukrao sa obližnje farme. Vlasti neuspješno tragaju za njime, a sve novine na Zapadu bruje o bandi slovenskih desperadosa predvođenih “crnogorskim ubicom” Jovićevićem. Nakon toga o Andriji ništa ne nalazimo, sve dok državne vlasti godinu dana kasnije ne dobijaju informaciju da se Jovićević ukrcao na parobrod San Hose i da je na putu za Panamu pod lažnim imenom Drušić. Guverner Kalifornije, Robert Voterman, koji je upravo bio stupio na dužnost, odmah izdaje zahjev ka američkom Državnom sekretaru Tomasu Bajardu da od Paname hitno traži ekstradiciju Jovićevića čim stupi na tlo ove zemlje. Ovo je bio drugi Votermanov ukaz. Prvi je bio imenovanje državnog sekretara Kalifornije. O svemu ovom je obavješten i američki konzul u Panami. Nama predstoji put u Okrug Amador i intervju sa radnicima muzeja i istoričarima, kako bi odgonetnuli dalju sudbinu Andrije, koji je po porodičnom sjećanju postao profesionalni revolveraš i odmetnik, koji je po nekim pričama život izgubio u okršaju u Tumbstonu, čuvenom poprištu obračuna kod OK korala. Zahvaljujem se Srđi Martinoviću na pomoći u ovom konkretnom istraživanju koje se nastavlja, kao i generalno na nesebičnoj podršci koju svojim znanjem pruža projektu Crnogorska Amerika. Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo. S poštovanjem, Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a (Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a).