Dan ceremonijalnog muškog licemerja

2026-03-08 - 06:56

Stvarnost su redovi muškaraca pred cvećarama, svo to cvijeće umotano u celofan, stvarnost su sve te fukarske poruke tipa - za sve što činiš. Ta iluzija da je svijet jednom u godini nježan, pažljiv i ljubazan prema ženama - mislim da ne služi ničemu. Daržim da je to dan koji ženi pruža prilika da sa nekakvom šarenom lažom u dizajnerskoj torbici obiđe ruševine svijeta čije zakone pišu muškarci. 8. mart je dan ceremonijalnog muškog licemerja. Muškarac će koleginicama podijeliti ruže i prvu koja se usudi da na sastanku kaže što misli o nekoj njegovoj poslovnoj incijativi prekinuti u pola rečenice. Muškarac je na svom Instagram profilu postaviti poruku - sretan dan žena svim divnim damama i za noć prokockati platu a njegova će izabranica smišljati način da plati dadilju i zamijeni dotrajale sezonske cipele. Muškarac će majci donijeti buket cvijeća ni nikada se u ostatku godine neće sjetiti da je pozove bez povoda i pita - kako si? Te crvene ruže i karanfili, ti poklon vaučeri, te večere finansirane sindikalnim novcima - sve je to alibi. Dan borbe pretvorili smo u dan sentimentalnosti. Muškarci su se dogovorili da kažu - evo vam pažnja ali samo jedan dan, evo vam zahvalnost ali bez stvarne promjene. Prije nekoliko godina, da ne bi ponovila grešku koju je napravila njena majka, kćerki sam poklonio knjigu Simone de Bovoar “Drugi pol”. Njen uslov da prihvati poklon i pročita knjigu bio je da joj knjigu prepričam. Tako sam pročitao tu knjigu i možete mi vjerovati kada kažem kako je kristalno jasno da se, u našoj pretpotopskoj zajednici koja se čudnim igrom slučaja nasukala na evropski sprud a suštinski je formatirana logikom koja vlada na Rogu Afrike, žena ne posmatra kao subjekt, nego kao “Druga”, kao biće čija se vrijednost određuje u odnosu na muškarca. Kad čujete - Čo ́ek žena, shvatate da je za satrapa koji to izgovara muškarac norma a žena izuzetak, muškarac univerzalno dobro a žena dodatak. Muškarac priznaje, muškarac daje, muškarac nagrađuje. Međunarodni dan žena poskoci iz kamenjara pretvorili su u ceremonijalnu svetkovinu koja nam služi kao potvrda hijerarhije i muške snage na vrhu prehrambenog lanca. Lagodno je kupiti ženi ružu ili je darivati poklon vaučerom za vikend u Maestralu. Nelagodno je mijenjati strukturu moći. Nelagodno je sestri prepustiti polovinu očevoga stana u cetru Podgorice ili polovinu kuće u Petrovcu. Nelagodno je pošteno plaćati alimentaciju i ne podmiti sudiju da ženi odredi sramotnu crkavicu. Ljudi, žena koja pristaje da 8. marta primi poklone kao naknadu za brigu, nježnost i požrtvovanost, žena koja 8. marta prihvata darove kojima je darivaju jer njeguje vrline koje je tradicionalno licemerna muška kultura pripisuje, žena sprovodi zakone koje pišu muškarci i priznaje da nije bilo ni borbe ni pobjede - ta žena je žrtva vrste. Ravnopravnost je tu gdje se moć, prostor i odgovornost dijele. Sve ostalo je celofan.Providni smo. Mislim mi muškarci. Vjerujem u proroke. Recimo, Rembo. On je govorio o ženama koje će otkriti nepoznato. Pretpostavljam da mislio na žene koje će biti stvorene po slici Lilit ko ja po predanju stvorena direktno od zemlje i Adamu je kazala - Mi smo oboje jednaki. Zbog toga su se posvađali, Lilit je izgovorila ime Božije i započela demonski životni put. Komplikovana je priča i reći ću vam samo da je Lilit žena odbačena i prokleta zbog druge žene. Boravi u dubinama mora i kletve je nastoje zadržati tamo. Da ne remeti život muškarcima i ženama ne zemlji. Evina neprijateljica. To je Lilit. Crni mjesec. A vidiš, kad god muškarci i žene slave 8. mart mislim - Takva nam treba!