Dva eura, druže

2026-02-10 - 06:29

Još je teže ako nemate dovoljno novca za hranu i ljekove. I ako vas država ponižava navodnim usklađivanjem penzija. Kad je najavljeno da će penzije biti povećane za 0,38 procenata, iz Udruženja penzionera su kazali da su - ogorčeni. To, kažu, nije porast penzija nego poraz sistema i institucionalno ismijavanje. Računica pokazuje da će ova blagodet u režiji države onima koji primaju minimalnu penziju donijeti 1,7, a ljudima sa prosječnom penzijom čitava dva eura povišice. Na taj sklad čekalo se dvije godine. Prema pravednijem obračunu, smatraju u Udruženju penzionera, nakon što se uračuna inflacija, penzije su morale biti povećane za minimum 32 eura. “Treba imati u vidu da penzioneri troše skoro četiri petine svojih primanja na hranu, ljekove i komunalije, dakle osnovne životne potrepštine, pa je stvarni udar na njihov standard još veći. Zato je povećanje od 0,38 procenata društveno neprihvatljivo”, poručili su iz Udruženja. Penzioneri kao da nijesu imali kad da nauče da kod nas gotovo da više ne postoje stvari koje su društveno neprihvatljive. Predsjednik Saveza penzionera Crne Gore Branko Vešović smatra da je odluka o povećanju penzija za 0,38 odsto udar na dostojanstvo penzionera – ljudi koji su gradili puteve, škole, bolnice, fabrike i institucije ove države. “Penzioneri nijesu i ne smiju biti socijalni teret, već temelj društva, zbog čega zahtijevaju da se prema njima država odnosi s poštovanjem, a ne sa statističkom ravnodušnošću“, kaže Vešović. Zalud je ta priča. Iz ministarsva finansija su podsjetili da je minimalna penzija od 2010. do 2020. godine porasla sa 92 na 145 eura što je ukupno povećanje od 53 eura za punih deset godina. Nakon primjene programa Evropa sad, minimalna penzija je 2022. godine porasla 253, a 2024. dostigla 450 eura. Nezadovoljstvo penzionera u Crnoj Gori zbog januarskog usklađivanja od 2 eura je razumljivo i očekivano, ali ga je potrebno sagledati i u realnim okvirima, saopštio je državni sekretar u Ministarstvu finansija Tarik Turković. Tu je i pouka: “Obećanja koja nisu finansijski održiva na kraju štete svima – i penzionerima i državi”. Više od polovine penzionera u Crnoj Gori prima minimalnu penziju od 450 eura. Od tog iznosa živi 64.159 ljudi. To je oko 54,5 odsto od ukupnog broja penzionera. Prosječna penzija iznosi oko 530 eura. Toliko ili manje novca mjesečno prima 67,5 odsto penzionera. Dva od tri penzionera, dakle, treba da prežive mjesec sa penzijom prosječnom ili manjom od prosječne. Sa 530 eura ili manje teško se živi. Za pet metara drva treba vam čitava jedna minimalna penzija. Ako živite na jugu ta količina drva će vam možda ogrijati kosti, ako ste na sjeveru treba vam dvostruko više. Odoše dvije penzije. Kad izdvoje novac za ogrijev, hranu i komunalije na red kod penzionera dolaze izdaci za ljekove. Samo dio ljekova se dobija na recept. Možda bi i penzioneri mogli da popiju neku kafu van kuće, ali im se budžet teško rasteže do tog luksuza. Je li im stvarno još dobra odjeća i obuća iz minulih godina? A da odu na putovanje? Svašta. Penzija i putovanje za ogromnu većinu ovdje ne mogu da stanu ni u istu rečenicu. Nekako kao da se ovo društvo tiho saglasilo da se od penzionera očekuje još jedino da umru. Prema podacima Eurostata, građani Crne Gore u prosjeku žive 77,6 godina. Žene prosječno požive oko 80, muškarci oko 75. Evropljani prosječno žive tri-četiri godine duže. Budući da se kod nas ide u penziju nešto ranije nego u Evropi, a ranije se i umire, dođe vam na isto. U prosjeku, penzionere treba 'trpjeti' desetak godina. Nije to lako za državu, ma koliko godina i ma koliko muke, poreza i doprinosa da su ti ljudi dali za državnu kasu. Crna Gora je po Ustavu socijalna država. Socijalnu dimenziju penzijskog sistema ne čine samo brojke – ona je mjera društvene empatije prema onima koji su temelj zajednice. Život penzionera sa minimalnim primanjima jasno pokazuje koliko je to načelo daleko od stvarnosti. A daleko je - koliko i dva eura od dostojanstva.