Ekološki alarm: Kanibal meduze i plavi rakovi prijete morskom životu i ribolovu
2026-02-11 - 08:48
Najnoviji nekontrolisani uljez u venecijanskoj laguni je kanibalistička rebronoša, morski beskičmenjak koji se smatra jednim od 100 najštetnijih invazivnih vrsta na svijetu. Rebronoša je želatinozni beskičmenjak, poznat po tome što jede sopstveni podmladak. Poznata i pod nadimkom "morski orah", prisutna je u Jadranskom moru već gotovo deset godina. Prema novoj studiji istraživača sa Univerziteta u Padovi i Nacionalnog instituta za okeanografiju i primijenjenu geofiziku (OGS), klimatske promjene su nedavno stvorile naročito povoljne uslove za naglo širenje bradavičaste rebronoše u vodama oko Venecije, prenosi Euronews. "To bi moglo dovesti do njenog pojavljivanja u velikim grupama i, posljedično, povećati rizik od ozbiljnih poremećaja u funkcionisanju čitavog ekosistema lagune", kaže Valentina Tireli, istraživačica u OGS-u. Studija ukazuje na sezonski obrazac, sa vrhuncima reproduktivnih "cvjetanja" u kasno proljeće, kao i između kasnog ljeta i rane jeseni. Na ta "cvjetanja" vjerovatno utiču povišene temperature i optimalni nivoi saliniteta. Obilje ove vrste sugeriše da ona može da opstane u širokom rasponu temperatura i saliniteta, iako veoma visoke temperature ili nizak salinitet mogu značajno da ugroze njen opstanak, navode naučnici. "Da bi podržala svoju visoku stopu razmnožavanja, ova vrsta je proždrljiv predator zooplanktona, koji je osnovna hrana mnogim ribama", objašnjava Tireli. Takođe je potvrđeno da se ova vrsta hrani jajima i larvenim stadijumima ekološki i ekonomski značajnih vrsta, poput riba i školjki, što može dodatno ugroziti obnavljanje populacija i stabilnost ekosistema, dodaje ona. Ovo predstavlja ozbiljan izazov za ribare, koji bilježe sve manji ulov, dok im mreže budu zapušene ovim sluzavim stvorenjima. "Naši rezultati pokazuju ukupno smanjenje ulova glavnih ciljanih vrsta za više od 40 odsto od dolaska ove invazivne vrste. Najpogođenije vrste su sipa i pješčani glavočić, obje kulturno i ekonomski važne za venecijansku lagunu", kaže Tireli. Ribarske zajednice u sjevernom Jadranu već se bore sa još jednim zastrašujućim predatorom. Populacija džinovskog plavog raka naglo je porasla posljednjih godina. Ovaj rak nije autohtona vrsta ni na jednom dijelu italijanske obale. Vjeruje se da je krajem četrdesetih godina prošlog vijeka dospio iz priobalja Sjeverne i Južne Amerike brodovima. Iako njegovo prisustvo nije novo, populacija ove vrste koja se brzo razmnožava dostigla je kritičan nivo, naročito zato što u italijanskim vodama nema prirodne neprijatelje. Kao glavni uzrok sumnjiče se klimatske promjene. "Sa zagrijevanjem mora, rakovi su postali aktivniji i proždrljiviji", kaže jedan ribar za Euronews Green. Kada temperatura vode opadne, rakovi se manje hrane i sporije razmnožavaju, ali se posljednjih godina dešava suprotno. "Obično, u određenim periodima godine, kada temperatura vode padne ispod 10 stepeni, ovaj rak teško opstaje, ali sada tokom svih 12 mjeseci u godini nalazi idealne temperaturne uslove", izjavila je Enrika Franki, morska biološkinja sa Univerziteta u Sijeni, za AP News. Plavi rakovi se hrane lokalnim morskim plodovima i, zahvaljujući snažnim kliještima koja mogu da razderu ribarske mreže, djeluju gotovo nezaustavljivo. Školjke, dagnje i ostrige — kao i mekani rakovi bez oklopa, u Veneciji poznati kao moeche — svi su pod ozbiljnom prijetnjom. Vlasti i ribarski savezi hitno traže načine kako da iskoriste i odlože ove školjke – uključujući slanje kontejnerskih pošiljki u SAD, gdje se smatraju delikatesom. Međutim, italijanski poljoprivredni savez Coldiretti predložio je da se usvoje američke navike i plavi rakovi stave na jelovnik. Plavi rakovi već se pojavljuju na ribljim pijacama i u supermarketima po cijeni od oko 8–10 eura po kilogramu. Ali plan "ako ih ne možeš pobijediti, pojedi ih" nosi ozbiljne rizike. Usmjeravanje resursa na hvatanje plavih rakova kao izvora hrane može narušiti i ribarske i kulinarske tradicije u Jadranu. Vještine uzgoja, ribolova i prerade autohtonih vrsta poput školjki, kao i recepti i jela koja su dio gastronomske baštine ovog područja, mogli bi biti izgubljeni.