Estonija digitalizacijom izbora smanjuje mogućnost pritisaka i manipulacija

2026-03-26 - 17:13

Iza tog sistema stoji šira digitalna transformacija države koja je počela nakon raspada Sovjetskog Saveza, kada je ta mala baltička zemlja bila prinuđena da gotovo sve izgradi iz početka. "Morali smo da osmislimo sopstvenu valutu, dokumenta, zakone – bukvalno sve", objašnjava Johana-Kadri Kusk iz e-Estonia centra u Talinu na sastanku sa srpskim novinarima. Danas je gotovo 100 odsto državne uprave digitalizovano – u toj zemlji moguće je i vjenčati se i razvesti onlajn. Sa nešto više od milion stanovnika i bez značajnih prirodnih resursa poput nafte ili gasa, Estonija je tražila model koji je istovremeno održiv i pristupačan. Rješenje je pronađeno u digitalizaciji, još devedesetih godina, kada je internet tek počinjao da se razvija. Uz nasljeđe sovjetskog Instituta za kibernetiku, zemlja je imala stručnjake koji su znali da grade digitalne sisteme, iako je tehnologija nakon raspada države uglavnom nestala. Ključnu ulogu odigrala je politička podrška – među najglasnijim zagovornicima digitalnog razvoja bili su tadašnji predsjednik Lenart Meri i kasniji predsjednik Tomas Hendrik Ilves. "Tehnologija postoji svuda, ali bez političke volje nema promjena", rekla je Kusk. Digitalizacija u Estoniji od početka je postavljena kao sistem u službi građana, a ne administracije. Ideja nije bila da se papir zamijeni PDF-om, već da se svaki proces pojednostavi. U zdravstvu, na primjer, odgovornost za unos i obradu podataka imaju institucije, a ne pacijenti. "Ne možete očekivati da običan građanin razumije kako funkcionišu baze podataka – sistem mora da radi za njega", rekla je ona. Veliki dio digitalne infrastrukture razvijen je u saradnji sa domaćim privatnim kompanijama, jer država nije mogla da priušti rješenja velikih tehnoloških firmi poput Majkrosofta. Time je, kako objašnjava, novac ostajao u zemlji, a lokalne firme su razvijale znanja koja danas izvoze širom svijeta. Da bi digitalne usluge bile dostupne svima, razvijena je široka mreža internet infrastrukture – danas gotovo sva domaćinstva imaju pristup mreži. Za one koji ga nemaju, dostupni su javni prostori poput biblioteka, gdje građani mogu dobiti i pomoć pri korišćenju digitalnih servisa. Poseban naglasak stavljen je na zaštitu podataka. U estonskom modelu, građanin je vlasnik svojih podataka i mora da da saglasnost svaki put kada neka institucija želi da im pristupi. Podaci nisu centralizovani, već raspoređeni u hiljadama baza, čime se smanjuje rizik od zloupotreba i sprečava stvaranje sistema "velikog brata". Osnova svega je digitalni identitet uveden početkom 2000-ih. Iako je u početku izazvao nepovjerenje, prekretnica je nastala kada su ga banke prihvatile za onlajn poslovanje. Danas se koristi za gotovo sve – od potpisivanja dokumenata do podizanja lijekova u apoteci. Onlajn glasanje, uvedeno 2005. godine, i dalje je najkontroverzniji dio sistema, ali njegova upotreba raste. Zloupotrebe su dodatno otežane načinom na koji je sistem tehnički postavljen. Svaki glas bi morao biti hakovan pojedinačno, što bi moglo da košta i do milion evra. Kusk kaže da, iako sve više ljudi prihvata ovakvu vrstu glasanja, primijećeno je da se usluga više koristi kada se glasa za lokalni nivo vlasti i među liberalnim ljudima. Estonija sada ide korak dalje – ka takozvanoj proaktivnoj državi. To znači da institucije same nude usluge građanima na osnovu podataka koje već imaju. Kada se, na primjer, rodi dijete, roditelji praktično ne moraju da podnose zahtjeve – država automatski obrađuje podatke i nudi beneficije, a na građanima je samo da potvrde. U narednoj fazi, fokus je na razvoju sistema zasnovanih na vještačkoj inteligenciji, koji bi dodatno ubrzali procese i olakšali komunikaciju sa institucijama. Ipak, kako je naglasila, ključne odluke i dalje moraju ostati u rukama ljudi. "Digitalna država nije cilj sama po sebi. To je način da se ljudima olakša život", rekla je Kusk.