Goran Vinčić, stand up komičar: "Vidimo se u Podgorici u martu, jedva čekam"

2026-02-14 - 06:39

Kada si prvi put shvatio da želiš da se baviš stand-up komedijom? Prva pomisao da bih mogao raditi ovaj predivni posao bio je gledajući velikog Robina Williamsa. Njegova energija, maničnost i improvizacija, ali i duboka empatija je nešto što se ne može ponoviti - toliko mi je bio gušt gledati njegove nastupe da sam i ja odlučio stati na pozornicu. Kako izgleda tvoj kreativni proces – od ideje do nastupa na sceni? Ideju dobijem pa zapišem natuknicu, a onda jedva čekam nastup da tu ideju probam pred ljudima. Stand up komedija nastaje na sceni, tu se brusi i postaje ono pravo. Ne može se vježbati pred ogledalom u svoja četiri zida, ona zahtijeva ljudsku reakciju. Igrao sam i pozorišne predstave i postoji olakšavajuća okolnost, a to je četvrti zid između publike i glumca. Stand up komedija tog zida nema i zato često i publika postaje dio nastupa. Šta ti je najdraže: improvizacija ili unaprijed pripremljeni materijal ? Volim improvizaciju, zabavlja me, ali nema mi slađe kada smislim nove fore i izvedem pred ljudima. Puno nastupam, ponekad mi dosadi ono što izvodim, što je sasvim razumljivo, tako kad dođe nešto novo, veselim se tome kao dijete. Drago mi je i jedno i drugo kada su u savršenom omjeru. Uvijek me je fasciniralo kako stand up komičari brzo reaguju u živoj konverzaciji, koliko je to teško i koja je priprema potrebna za tako nešto? Najbolja improvizacija je ona kad si pripremljen sto posto! Rekao bih tu da je rad ključan, što više utakmica u nogama, što više bacanja u nepoznato i onda se prosto mozak istrenira da reaguje brzo i spontano. Ljepota ovog posla je što uvijek nosi nešto novo, samo se mora sjetiti da se uživa. Da li se ikada desilo da ti publika potpuno “sruši” nastup i kako si reagovao ? Samo u snovima! Često sanjam da se nastup raspada, to su moje noćne more! Ja sam po prirodi borac, od malena sam u borilačkim sportovima i nikada se ne predajem. Tako nekada gledam i nastupe, s jedne strane ja, s druge publika i sad se nadmećemo ko će biti bolji. Vas je više, a ja imam mikrofon, tako da sam ipak malo u boljoj poziciji! Imao sam razne nastupe, svakojake situacije i šta god bi se dogodilo, uvijek sam se prilagodio i terao vodu na svoj mlin. Drago mi je zbog takvih situacija, jer te one uče da budeš bolji. Koja ti je najčudnija reakcija publike koju pamtiš ? Na drugom ili trećem nastupu ikada mi je čovjek zaspao u publici! Dok on spava snom pravednika, ja se znojim i pokušavam nasmijati ostatak. Od tada je prošlo 11 godina, sad više nema spavanja! Kako biraš teme – da li se oslanjaš na svakodnevni život ili društvene fenomene ? Kao čarobni štapić u Harry Potteru - teme biraju mene! Jednostavno mi dolaze, upijam sve što vidim i trudim se pretočiti u komediju. Ne ograničavam se na jednu vrstu teme, nego pričam ono o čemu mi se priča. Postoji li granica humora koju nikada ne bi prešao ? Postoje granice koje ne bih prešao, ali isto tako ne bih nikada branio drugima da ih pređu, jer mislim da je sloboda govora nešto što moramo braniti do zadnjeg. Naravno, tu onda dolazi i odgovornost za rečeno, ali mislim da je jasno da se mi komičari samo šalimo, nismo prava adresa za zabrane. Kako se stand-up scena u regionu razlikuje od one u svijetu? U posljednjih par godina smo se opasno približili svijetu! I kod nas se već rade velike dvorane, snimaju stand up specijali, komičari su po televiziji, serijama, filmovima... Ponosan sam što sam dio hrvatske i regionalne scene, jer ima sjajnih kolega i fantastičnih komičara. Da li ti je teže nastupati pred malom ili velikom publikom? Prije svega moram reći da nikada ne postaje lagano u punom smislu te riječi, samo lakše. S tim na umu, lakše je nastupati pred većom publikom jer više ljudi znači više smijeha i pozitivne energije, a manji nastupi mogu biti intimniji i srdačniji. Iako moram reći da sam takav intimni doživljaj imao i u Hali sportova pred skoro 3500 ljudi, bila je posebna energija i posebno veče. Šta ti je najveći kompliment koji si dobio nakon nastupa? Na posljednjoj turneji imao sam dio gdje bih svirao gitaru i često bih nekoga pozvao iz publike da mi se pridruži i odsvira nešto sa mnom. Na drugoj večeri proslave 10. godina karijere na stadionu Šalata u Zagrebu na scenu je došao jedan gospodin i razvalio! Publika je bila u deliriju, baš se sve poklopilo da se zabavimo i nasmijemo. Kasnije sam dobio poruku od tog čovjeka koji mi je napisao: “Hvala ti što si mi omogućio da se moj sin ponosi sa mnom.” Mislim da je suvišno dodati bilo šta poslije toga. Kako se nosiš sa tremom prije izlaska na scenu? Davno prije bih se umivao hladnom vodom, a sad nalazim neki mir u sebi prije nego buknem na sceni. Nemam klasičnu tremu, češće me uhvati trema nakon nastupa, jer ne mogu vjerovati šta sam sve radio i gdje sam bio. Da li ti se desilo da se šala “ne primi” i kako to spašavaš? Naravno da jeste, ali sad imam dovoljno iskustva da to publika ne zna. Naučio sam plivati, a ako potonem, znam i da ronim! Koja je tvoja omiljena tema o kojoj uvijek možeš da praviš šale? Moja žena i moja baba! Neiscrpni izvor ideja. Koliko ti je poznata stand up i uopšte šou biznis scena u Crnoj Gori ? Znam dosta o komediji u Crnoj Gori, od duhovitog Ramba Amadeusa do neprikosnovenih kraljeva The Books of Knjige, pogledao sam mnoge kultne predstave i filmove. Nekoliko puta sam nastupao na Opuč festivalu koji organizuje sjajni stand up komičar Andrija Dabanović - pionir stand up scene u Crnoj Gori, a imao sam se prilike družiti i sa braćom Šuković, koji već nekoliko godina nastupaju i imaju odličan podcast. Očekujemo i tvoj dolazak u Podgoricu, kada i što obećavaš publici ? Dolazim 21. marta u Bemax arenu sa novom turnejom “Komedija je ozbiljna stvar”, dakle nove stvari koje nisu imali priliku da čuju, to će biti moj najveći stand up nastup u Crnoj Gori, veselim se, jer je do sada uvijek bilo prijatno i zabavno, podgorička publika vrlo je zahvalna i ono što im daš, vrate deseterostruko! Vidimo se i jedva čekam!