Hoće li Trampova invazija na Iran postati njegov “Sueski rat”?

2026-03-11 - 23:37

Velika Britanija i Francuska su „pobijedile“ u Sueskom ratu 1956. godine. Uništile su egipatsko ratno vazduhoplovstvo na zemlji i u roku od nekoliko sati stekle potpunu kontrolu nad nebom. Na kraju su izgubile. Napad na Iran mogao bi biti Trampov „Suez“, piše Telegraf. Velika Britanija i Francuska su u ratu onesposobile egipatske tenkovske snage. Napad je bio profesionalno izveden i ostvario je sve neposredne vojne ciljeve. Ipak, sueska kriza pretvorila se u najteže poniženje od 1940. godine jer dvije sile nijesu predvidjele ekonomske posljedice. Obje su se suočile s bijegom kapitala i pritiskom na svoje fiksne devizne kurseve. U širem smislu, pogrešno su procijenile postimperijalno raspoloženje svijeta. Donald Tramp rizikuje vlastitu suesku krizu ako dopusti da se ovaj sukob oduži do kraja marta. Tržišta su možda porasla nakon što je rat proglasio „vrlo potpunim“, ali Iran se i dalje bori, a Hormuški moreuz je i dalje zatvoren. Tramp je ovaj rat pokrenuo s rezervama američke nafte dovoljnim za 21 dan potrošnje. S druge strane, smatra se da Kina ima nafte dovoljno za najmanje 120 dana. Trump nema ni dovoljno ratnih brodova za zaštitu pomorskog saobraćaja. „Ponovno pokretanje proizvodnje na poljima ovog obima biće ogroman tehnički poduhvat“, rekao je Jim Burkhard, glavni naftni analitičar u S&P Global Energy. Nakon više od mjesec dana, šteta na pritisku u bušotinama i cjevovodima postaje trajna. „Po našem mišljenju, cijena od 200 dolara nije izvan mogućnosti u 2026. godini“, rekao je Simon Flowers, predsjednik energetskih konsultanata Wood Mackenzie. To bi bio horor i za gas. Société Générale navodi da fondovi već ulažu u opcije s udarnom cijenom od 200 eura po megavat-satu za septembarske futures ugovore za prirodni gas u Evropi. Isti ugovor je prije nekoliko sedmica iznosio 26 eura. Tramp je govorio o fondu od 20 milijardi dolara, koji bi podržala američka „Development Finance Corporation“, kako bi se pokrilo ratno reosiguranje za brodove u Zalivu. To pokazuje koliko malo Bijela kuća razumije globalno pomorsko i osiguravajuće tržište. Helima Croft, bivša analitičarka CIA-e koja sada radi u RBC Capitalu, rekla je da premještanje ogromne flote brodova zarobljenih s obje strane Hormuškog moreuza prijeti da preoptereti „cijeli zakonski limit rizika od 205 milijardi dolara“ američke vladine agencije. Dodala je da Iran i dalje ima arsenal dronova dugog dometa koji se mogu rasporediti bilo gdje, kao i „veliku zalihu malih, brzih čamaca koji mogu biti napunjeni eksplozivom za napade na brodove“. Novi i opasan zaokret je to što je Kina poslala svoj najsavremeniji brod za signalno obavještavanje Liaowang-1 u region uz pratnju razarača. Defence Security Asia navodi da njegovi elektromagnetni senzori mogu Irancima davati trenutne podatke o američkim i izraelskim avionima, citirajući jednog stručnjaka koji ga je nazvao „plutajućim superračunarom koji obrađuje petabajte podataka kako bi mapirao nevidljivo bojno polje“. Kuwait Petroleum Corporation poručio je da samo pomorsko osiguranje nije dovoljno. Izvršni direktor Shaikh Nawaf Al Sabah rekao je da neće rizikovati živote posada. „Spremni smo proći kroz Zaliv ako možemo dobiti određeni nivo garancije za siguran prolaz od američke mornarice, ali još ne postoji plan za pomorsku pratnju. Naftni promet kroz Hormuški moreuz traje više od 80 godina i nijedan dan u tih 80 godina nije bio zatvoren za saobraćaj. Nakon osam decenija sada smo ušli u novu eru geopolitike“, rekao je. Tramp je na Truth Socialu objavio da će pomorska pratnja uskoro biti formirana. To još nije učinjeno i fizički se ne može učiniti na vrijeme da spriječi globalnu energetsku krizu dok god rat traje. SAD trenutno imaju samo 12 ratnih brodova u regionu Zaliva. Oni su potrebni za izvođenje napada. Za stalni protok tankera bila bi potrebna flota od najmanje 20 brodova. Misija bi zahtijevala i minolovce iz Evrope. Ne shvatajući u potpunosti šta je učinio, Trump je razotkrio surovu činjenicu da SAD više nijesu vojni hegemon punog spektra sposoban da istovremeno projektuje moć na više svjetskih ratišta. Imaju vrhunske oružane snage i tehnologiju – ali to nije isto. Budžet za odbranu Ronalda Reagana krajem osamdesetih dostigao je 6,7 odsto BDP-a. Trump sada raspolaže mornaricom koja se prepolovila i vojnim budžetom od 3,4 odsto BDP-a. Proglašavanje Pentagona „ministarstvom rata“ ništa ne mijenja. Tramp je rekao da je Amerika imuna na energetski šok jer je postigla dominaciju u nafti i gasu i neto je izvoznik fosilnih goriva. „To nas zapravo ne pogađa“, rekao je. To je besmislica, navodi The Telegraph. Nafta je zamjenjiva roba i njena cijena se određuje globalno. SAD bi mogle ponovo uvesti zabranu izvoza nafte kakvu je uveo Jimmy Carter i time djelimično prekinuti vezu s globalnim cijenama, ali i dalje moraju uvoziti ogromnih devet miliona barela dnevno, bilo u obliku naftnih derivata ili teške kisele nafte kako bi uravnotežile laganu slatku naftu iz Teksasa u svojim rafinerijama. Amerikanci godišnje voze dvostruko više kilometara nego Zapadni Evropljani, a prosječna potrošnja goriva njihovih automobila približno je dvostruko veća. Zbog toga su četiri puta osjetljiviji na cijenu goriva. Takođe, po glavi stanovnika lete dvostruko više. Prosječna cijena benzina na pumpama u SAD-u porasla je s 2,90 dolara po galonu sredinom februara na 3,50 dolara. Cijena dizela se udvostručila na 4,60 dolara. Aviogorivo je poskupjelo još više. To će samo po sebi pogoditi ekonomiju u kojoj se gube radna mjesta, dok donja polovina stanovništva već protestuje zbog „priuštivosti“. Cijene će mehanički rasti, s određenim kašnjenjem, što duže bušači u Zalivu trpe strukturnu štetu. Niko ne zna gdje je tačka pucanja u američkoj politici, ali još jedan skok cijene nafte na 150 dolara gotovo sigurno bi uništio Trampovu izbornu bazu. Dvije stotine dolara uništilo bi njegovo predsjedništvo. Istina je da je energetska intenzivnost američkog i globalnog BDP-a prepolovljena od arapskog embarga 1973. godine, ali ta epizoda se uglavnom odnosila na naftu. Katarski Ras Laffan tada je bio ribarsko selo. Tekući prirodni gas nije se izvozio iz Zaliva sve do 1996. godine. Region tada nije proizvodio 30 odsto svjetske ureje niti snabdijevao 20 odsto đubriva koje koriste američki farmeri, što je sada ključno za proljećnu sjetvu. Nije činio ni osminu svjetske proizvodnje polipropilena i etilena, niti desetinu proizvodnje aluminijuma. Svijet je tada bio drugačiji. Tržišta očekuju da će Tramp uskoro proglasiti pobjedu, prije nego što ga preplavi šok u lancima snabdijevanja sličan onom tokom pandemije. Ta opklada je vjerovatno tačna, ali iranska Revolucionarna garda zasad odbija da mu to olakša. „Mi ćemo odrediti kraj rata“, poručili su u utorak. Pa šta će prevagnuti u sukobu unutar Trampove ličnosti: strah od gubitka izbora na sredini mandata u SAD-u ili njegova povrijeđena sujeta i psihološka potreba da uvijek i svuda zadrži „dominaciju eskalacije“? To je pitanje od 200 dolara, piše Telegraph.