Homeini u Francuskoj

2026-02-26 - 06:06

Autor: Kim Willsher, The Guardian, Posjetioci dolaze da se prisjete svog vrhovnog vođe koji je, u jednom poglavlju istorije malo poznatom van Francuske, proveo četiri mjeseca u tom gradu krajem 1970-ih, prije trijumfalnog povratka u Teheran u ulozi vođe Islamske revolucije. Lokalni stanovnici su nezadovoljni time što je njihov grad postao sinonim za režim u Teheranu, naročito ove godine kada je ubijeno na hiljade demonstranata u Iranu. Oni ne žele da se sjećaju Homeinija, nego da ga zaborave. „Ljudi radije ne govore o tome. Taj istorijski trenutak nema nikakve veze s nama“, kaže Paskal Pagan, vlasnik Kafea de Spor na gradskom trgu, središtu lokalnog života. „Znam da sve to još uvijek uznemirava ljude. Ne razumiju zašto mu je ovdje dato utočište... Niko nije pitao niti konsultovao grad. Ljudi nijesu imali izbora, to im je bilo nametnuto. Tada nijesam bio ovdje, ali oni koji su bili pamte to teško vrijeme.“ Već 46 godina posjetioci dolaze na godišnje hodočašće u Nofl-le-Šato. U oktobru 1978, francuski predsjednik Valeri Žiskar d’Esten dopustio je Homeiniju da boravi u Francuskoj nakon što je bio prognan iz Iraka. D’Esten je bio uvjeren da će ovaj šiitski sveštenik biti demokratska alternativa autokrati Muhamedu Rezi Pahlaviju, hirovitom šahu, čiji je režim bio na izdisaju. D’Esten je vjerovao i da će se Homeini odužiti za francusko gostoprimstvo unosnim ugovorima koji će Francuskoj dati prednost u odnosu na Ameriku. Fotografije i filmski žurnali iz tog vremena prikazuju Homeinija dok meditira ispod stabla jabuke u bašti kuće u Ulici de Ševrez 23. Unutra njegovi pomoćnici pripremaju stotine kaseta sa snimcima Homeinijevih govora u kojima on poziva Irance na pobunu; te kasete se zatim otpremaju u Teheran da bi krišom bile rasturane širom zemlje. Danas nema ni traga od dvospratne kuće koja je srušena prije mnogo godina. Mještani misle da su je po Homeinijevom odlasku raznijeli eksplozivom pripadnici francuske tajne policije ili gnjevne pristalice šaha. Od snažne eksplozije popucali su prozori susjednih kuća. Francuski intelektualci na ljevici prihvatili su Homeinija kao novog Gandija. Među njima su bili i Sartr i Mišel Fuko, koji će kasnije zažaliti zbog osnivanja odbora za podršku Homeiniju uprkos upozorenjima Simon de Bovoar da radikalna verzija islama ugrožava prava žena. Prvog februara 1979, 15 dana poslije šahovog odlaska u izgnanstvo, Homeini je odletio u Teheran avionom kompanije Er Frans, prvom klasom, zahvaljujući ljubaznosti francuske vlade. Pozdravile su ga ushićene mase i za nekoliko dana je uspostavio teokratsku diktaturu koja do danas vlada Iranom. Mještane Nofl-le-Šatoa uznemirava osjećaj da je njihov grad poznat iz pogrešnih razloga. Zašto ne bi bio zapamćen zbog autorke romana i pozorišnih komada Margaret Dira, koja je tu živjela i pisala? Ili zbog čuvenog likera od konjaka i gorkih pomorandži, zvanog Gran Marnije Kordon Ruž, koji je tu nastao i proizvodio se sve dok se nije, kao i Homeini, preselio na neko drugo mjesto. Za stolom u ćošku Kafea de Spor, ispod fotografije Margaret Dira, lokalni umjetnik Žan-Klod Sentas se sjeća Homeinija i podrške koju je uživao u Francuskoj. „U to vrijeme ljevica je uglavnom bila za njega. Bilo je to samo deset godina poslije maja 1968“, rekao je misleći na pobunu ljevice predvođenu studentima, koja je bezmalo srušila francusku vladu. „Bilo je to nevjerovatno vrijeme. Šah je bio kompromitovan i ako si bio ljevičar, bio si za Homeinija. Ali mještani ga nijesu dočekali dobrodošlicom. U tome nije bilo ničeg ličnog jer ljudi u početku nijesu ni znali ko je on; razlog nezadovoljstva bio je to što su grad odjednom preplavili novinari i policija, i što je to izazvalo haos... Najednom je svako pominjanje Nofla imalo veze s Homeinijem. I tako je već 47 godina, a mi osjećamo da sve to nema veze sa nama.“ Dugo poslije Homeinijeve smrti u 87. godini 1989, Nofl-le-Šato je postao dio geografije Teherana. Ulica u kojoj se nalazi francuska ambasada promijenila je ime i sada se zove Nofl-le-Šato. Dok će većina Francuza starijih od 50 godina odmah povezati Nofl-le-Šato sa Homeinijem, grad se trudi da to promijeni. Prije tri godine, za vrijeme protesta zbog smrti Maše Amini u policijskom pritvoru, djevojke koja je bila uhapšena zato što je odbila da nosi hidžab, vandalizovana je komemorativna tabla sa Homeinijevim portretom na imanju u Ulici de Ševrez. Lokalne vlasti su naredile da se ona sasvim ukloni i objavile da nikakvo trajno obilježje više neće podsjećati na Homeinijev boravak u tom gradu. Elizabet Sandživi, gradonačelnica Nofla, rekla je francuskim medijima u to vrijeme: „Voljela bih da Nofl više ne budi asocijacije na taj dio istorije koji mu je nametnut kada je naša vlada dopustila da Homeini boravi ovdje“. Francuski mediji su izvijestili o tome da je zvanični zahtjev Teherana da se na tom mjestu podigne muzej naišao na odlučno odbijanje. „Mještani će vam reći da ne žele da se njihov grad povezuje sa Homeinijem i da ne žele da govore o tome, ali to ih još uvijek tišti“, rekao je Sentas. „Ne želimo da se naš grad pamti po tome. Homeini je ovdje proveo samo četiri mjeseca, ali je njegov boravak bacio trajnu sjenku na naš grad. Homeini nas je izdao: pružili smo mu utočište, a evo šta je on uradio umjesto da uvede demokratiju u svoju zemlju“. (Autor je britanski novinar) Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RTCG