Ilker Čatak za RTCG: Važno je imati svijest o svijetu u kojem živimo
2026-02-27 - 06:07
“Godinama sam slao filmove i bivao odbijan. Trebalo je skoro 20 godina da budem dio festivala. Zato je sadašnje iskustvo posebno”, ocjenio je sadašnji dobitnik Zlatnog medvjeda. “Zlatna pisma (Yellow letters)” su politička drama koja kroz sudbinu dvoje umjetnika u Turskoj istražuje mehanizme pritiska, straha i tihe društvene represije. Ovo je priča koja govori o braku, ali i političkim kosekvencama. Ipak, ključna stvar koja je navela Čataka da otkiva ovu priču je porodični život. “Priča o braku je oduvijek bila nešto o čemu sam želio da snimim film. Često sam preispitivao instituciju braka. Supruga i ja smo u braku skoro 19 godina. U jednom trenutku smo shvatili da je brak nešto što društvo u velikoj mjeri nameće. Odrastamo sa tom slikom braka, kroz filmove i te nevjerovatne svadbe. Svadba bi trebalo da bude najsrećniji dan u životu. Ali gotovo niko ne govori o tamnim stranama braka. I poželjeli smo da snimimo film upravo o tome i da bude o umjetničkom paru. A kada počnete da preispitujete takve stvari, one neminovno postaju političke, čak i ako to nije bila namjera”, smatra reditelj. Kaže da su on i supruga u jednom periodu boravili u Turskoj. Obilazili su prijatelje i gledali kako se njihovi brakovi raspadaju zbog politike, ekonomskih okolnosti, i pitanja kako odgajati dijete. Kada su spojili te elemente, pomislili su da to može biti film. Glavni glumci Ozgu Namal i Tansu Bečir koji igraju Derju i Aziza izuzetno su poznati glumci u Turskoj, ali u filmu igra i veliki glumački ansambl. Ima oko 60 uloga. “Dao sam im veliku slobodu, uključujući improvizaciju. Film smo gradili zajedno. Mislim da je moj posao kao reditelja da ne sudim, već da učinim likove razumljivim. Derja je sjajan lik. Ona zna šta radi. Donosi radikalnu odluku na kraju, ali vjerujem da ima svoje razloge. Ne osuđujem je zbog toga”, kaže reditelj. Uloga kćerke je takođe veoma važna u filmu. Na pitanje šta mi ostavljamo mladim generacijama Čatak kaže da je teško pitanje. “Ostavljamo im prilično mračan svijet – dugove, nestabilnost, krize. Mislim da imamo odgovornost da mladima ostavimo mirniji i zdraviji svijet”, ocjenjuje Čatak. Opet pitanje koje se samo nameće osmatrajući savremeni svijet je da li je film inspirisan stvarnim događajima. “Inspirisan je mnogim ljudima koje poznajemo i pričama iz medija. Istraživali smo razne životne situacije iz akademskog i umjetničkog svijeta. Jedan kolega mi je pričao o 'žutim pismima', otkazima i apsurdnim razlozima za otpuštanja. Pokušali smo da taj osjećaj prenesemo u film i pokažemo šta se dešava porodici u takvoj situaciji”, navodi Čatak. Film je snimljen u Njemačkoj i to Čatak jasno pokazuje publici. Tako da za događaje u Istanbulu jasno tokom filma navodi da su snimljeni u Berlinu, dok za one u Ankari piše da se odvijaju u Hamburgu. “Nadam se da to može publici dati osjećaj da se ovakve stvari mogu desiti bilo gdje. Ankara može biti Budimpešt, Sofija ili bilo koji drugi evropski grad. Granice koje imamo u glavama su iluzije. Države i granice su društveni konstrukti, a mi ih uzimamo zdravo za gotovo. Film je i razmišljanje o toj apsurdnosti”, kaže Čatak. “Ne mislim da svi moraju imati politički stav, ali mene ove teme zaokupljaju. Važno je imati svijest o svijetu u kojem živimo, o partnerima i sistemima sa kojima sarađujemo”, smatra reditelj. Čatak vješto gradi napetost i okolnosti koje mijenjaju živote glavnih likova pri tome koristi sve element filmskog jezika. “Dramaturgija nije samo u pisanju, već i u slici – šta otkrivamo, a šta ne. Tu su ogromnu ulogu imali direktorica fotografije Džudit Kaufman i montažer Gezer Jeger. Muziku je radio Marvin Miler, moj dugogodišnji saradnik. Dao sam mu referencu iz Godarovog 'Prezira' i tražili smo sličan osjećaj. Tokom montaže smo razvijali glavnu temu”, navodi reditelj. Ovo je prvi put u nešto više od 20 godina da je njemački film pobijedio na Berlinalu. Prethodno je to učino reditelj Fatih Akin, takođe turskog porijekla, sa filmom “Glavom kroz zid”.