Ilon Mask gradi grad na Mjesecu

2026-02-11 - 08:28

Prema Maskovoj viziji, lunarni grad bio bi smješten u blizini južnog pola Mjeseca, regiona za koji naučnici vjeruju da sadrži velike rezerve leda, ključne za proizvodnju vode, kiseonika i raketnog goriva. To bi omogućilo dugotrajan boravak ljudi bez stalne zavisnosti od snabdijevanja sa Zemlje, što je jedan od najvećih izazova svemirskih misija, izvijestio je Rojters. Grad bi se sastojao od modularnih kupola i podzemnih struktura, koje bi štitile stanovnike od ekstremnog zračenja, mikrometeorita i ogromnih temperaturnih razlika. Stanovi, laboratorije, hidroponske farme i energetski sistemi bili bi povezani u zatvoreni ekosistem sposoban da funkcioniše gotovo potpuno samostalno. Ključnu ulogu u ovom projektu imaće raketa Starship, najmoćnija letjelica ikada napravljena, koja je dizajnirana upravo za masovni transport ljudi i tereta u svemir. Mask tvrdi da bi u prvoj fazi na Mjesec odlazile isključivo robotske misije koje bi gradile infrastrukturu, dok bi se prvi ljudi pridružili tek kada osnovni uslovi za život budu obezbijeđeni. Troškovi opstanka Iako zvuči kao naučna fantastika, Mask naglašava da cilj nije samo tehnološki spektakl, već dugoročno osiguranje opstanka čovječanstva. Prema njegovim riječima, život na više planeta smanjuje rizik od globalnih katastrofa i čini ljudsku civilizaciju otpornijom. Kritičari, međutim, upozoravaju na ogromne troškove, etička pitanja i činjenicu da čovječanstvo još uvijek nije riješilo osnovne probleme na Zemlji. Ipak, Mask ostaje uporan u tvrdnji da su veliki snovi uvijek djelovali nerealno dok nisu postali stvarnost. Ako se plan ostvari, grad na Mjesecu mogao bi da postane najveći simbol nove svemirske ere. Biće to trenutak kada ljudi više neće biti vezani samo za jednu planetu, već će postati prava međuplanetarna vrsta. Svemirska luka Mask je naglasio da bi grad na Mjesecu bio zamišljen kao „self-growing“ sistem, što znači da se ne bi gradio klasično, već bi se vremenom širio zahvaljujući robotima, 3D štampi i korišćenju lokalnih resursa. U praksi to znači da bi se materijal za gradnju dijelom dobijao direktno iz lunarnog tla (regolita), kako bi se smanjila zavisnost od skupog transporta sa Zemlje. Drugi važan detalj je da Mjesec služi kao probna platforma za Mars. Mask smatra da je Mjesec idealan „poligon”, jer je dovoljno blizu da se greške brzo isprave - let traje nekoliko dana, komunikacija je gotovo trenutna, a u slučaju problema moguće je brzo evakuisati posadu. Na Marsu bi isti problemi značili mjesece čekanja i mnogo veći rizik po život ljudi. U svjetskim medijima se pominje, takođe, da bi lunarni grad imao ključnu logističku ulogu: sa Mjeseca je, zbog slabije gravitacije, znatno lakše slati letjelice dalje u svemir. U tom scenariju, Mjesec postaje neka vrsta „svemirske luke” i baze za misije ka Marsu, asteroidima i dubljem svemiru. Mask je objasnio da bi se naseljavanje Mjeseca moglo postići u roku od jedne decenije, dok bi za naseljavanje Marsa trebalo više od 20 godina zbog planetarnih prozora poravnanja koji se javljaju samo svakih 26 mjeseci. Još jedan bitan aspekt je energija. Plan je da se grad u velikoj mjeri oslanja na solarne farme postavljene na mjestima sa gotovo stalnim Sunčevim zračenjem, naročito oko južnog pola. Uz to, razmatra se i skladištenje energije za periode lunarne noći, koja traje i do 14 zemaljskih dana. Mask je u nekoliko navrata rekao da krajnji cilj nije mala istraživačka stanica, već zajednica od više hiljada ljudi, sa školama, bolnicama, industrijom i ekonomijom koja može sama da funkcioniše. Drugim riječima, ne baza, nego pravi grad.