Ivica i njegov pas Bobi rasplakali region: Žao mi je, ali ne mogu da ga dam na uspavljivanje

2026-03-26 - 18:12

Fotografija starijeg čovjeka koji u građevinskim kolicima vozi svog bolesnog psa na livadu juče je obišla region. Dirljiva scena iz Zagreba, koju je slučajno zabilježila njeova komšinica, u samo jednom danu proširila se društvenim mrežama i ganula hiljade ljudi širom Balkana. Foto: Instagram Iza te fotografije krije se Ivica Penić (74), penzioner koji svakodnevno brine o svom bolesnom 15-godišnjem psu Bobiju kao o članu porodice. Portal 24sata.hr posjetio ga je u njegovom domu, gdje je prvi put detaljno ispričao njihovu zajedničku priču – o borbi, privrženosti i odluci da svog vjernog prijatelja ne napusti, bez obzira na godine i bolest. “Uđite slobodno, ovdje je Bobi. Sada se malo odmara, spava, a onda ćemo u šetnju. Žao mi je, ali ne mogu da ga uspavam dok god se kreće, jede, ne cvili, nema bolove. Brinem o njemu kao o djetetu, vidite i sami da ne izgleda tako loše jer ima sve uslove. Koliko god je moguće, ja ulažem i dajem za njega jer to mi je najbolji prijatelj”, priča Ivica. Ove njegove riječi upavo potvrđuju ono što je njegova komšinica Zdenka napisala u opisu, sada već viralne fotografije Ivice i njegovog psa. “Dok neki napuštaju svoje zdrave pse, postoje ljudi zbog kojih vjerujem da još nije sve otišlo dođavola. Ljudi koji vraćaju vjeru u ljude i svojim postupcima čine svijet ljepšim mjestom. Gledam komšiju iz kraja kako dva puta dnevno, svaki dan, vozi svog bolesnog i starog psa u kolicima na livadu. Hvala ti, dobri čovječe”, napisala je ona u Fejsbuk grupi “Zakaj volim pese”. Ivica nema društvene mreže ni pametni telefon, već samo onaj stari za pozive i poruke, koji ne prestaje da zvoni. Da su on i Bobi preko noći postali “zvijezde” saznao je od komšija i prolaznika koji ga zaustavljaju kako bi ga pozdravili i zahvalili mu na ljudskosti i brizi za starog i bolesnog prijatelja. Bobi je, rekao je Ivica, 3. marta napunio 15 godina. Sa godinama su ga sustigli i zdravstveni problemi pa je tako Bobi prošle godine u avgustu doživio manji moždani udar, ima problema sa bubrezima, slijep je na jedno oko, a i na drugo slabije vidi. Ni sluh ga više ne služi kako treba, a kod anusa ima tumor, koji nije zloćudan. Ne mogu da ga operišu jer bi to bilo previše rizično, ali ne ometa njegove osnovne funkcije. Već i teško hoda, zbog čega ga Ivica svakoga dana tri do četiri puta u kolicima, obloženim ćebadima kako bi mu bilo udobno i toplo, vozi na livadu. Tamo ga podigne na noge, kako bi Bobi mogao da prošeta i obavi šta treba. Uprkos godinama i narušenom zdravlju, Bobi je pokretan, hoda dok se ne umori, a onda legne i čeka da ga Ivica podigne i u kolicima vrati kući. Njih dvojica žive sami u stanu u “čokoladnoj zgradi”. View this post on Instagram A post shared by 24sata (@24sata.hr) Ivica je higijeničar, čisti okolinu zgrade i kontejnere. “Tokom maskenbala čekao sam do 12 sati da se Bobi probudi. Htio sam da ga odvedem na maskenbal, u autu sam sve pripremio, a on spava i spava. Kada sam ga podigao, vjerovatno je doživio šok, počeo je da se otima, laje, nije ga bilo moguće smiriti... Na kraju sam zamolio jednog komšiju i odvezli smo ga na Veterinarski fakultet. Tamo su mu dali infuziju, snimili sve organe, vadili krv i rekli da ima problema sa bubrezima, pa mu sada kupujem posebnu mokru hranu za male pse i imam lijek, tečnost, koju mu, kada se najede, ubrizgam u usta”, govori ovaj brižni penzioner. Ivica se o njemu brine 24 sata dnevno Kada je Bobi imao moždani udar, Ivica se o njemu brinuo 24 sata dnevno. “Vozio sam ga biciklom u velikoj korpi, nije bilo one nadogradnje, to sam kasnije stavio da ne može da ispadne. On se jadan uspravio, već sam ja stao, ali je nekako ispao. Masirao sam ga, vikao sam: “Upomoć, upomoć!”. Neki Slovenci su slučajno naišli kolima, izašli, imali su dvije flaše vode, masirali smo ga... Došao je sebi, brzo sam se vratio biciklom kući i na Veterinarski fakultet. Tamo su ga pregledali i rekli da je imao manji moždani udar... Ništa nije mogao, ali malo po malo, oporavio se i sada je dobro”, priča Ivica kroz suze. Svjestan je i on da će se jednog dana morati oprostiti od Bobija. Ali dok taj dan ne dođe, spreman je da da sve od sebe kako bi Bobi imao svu potrebnu ljubav i njegu u svojim poznim godinama. Prisjetio se kako ga je uzeo kao štene od jednog čovjeka na pijaci na zagrebačkom Hreliću. Odmah su “kliknuli”. “Jedan čovjek koji je prodavao starine donio je četiri šteneta, tri crna i on jedini svijetao. Zagledao sam se u njega, a i on je odmah htio meni. Kako sam ga uzeo, on me liže, ljubi... Rekao sam da ga sada vodim kući. I od tada smo zajedno”, kaže Ivica, koji je sa Bobijem proputovao Hrvatsku uzduž i poprijeko: “Putovali smo zajedno na more, na rijeke, jezera. On je bio aktivan i slobodan. Od Istre do Dubrovnika sve je prošao, kada sam išao u grad biciklom, uvijek je išao sa mnom. Ima ljudi koji mi savjetuju da ga ne mučim, ali to nije mučenje. On ima uslove, ništa ga ne boli. Kada više ne bude mogao da jede, kada više ne bude izgledao dobro, kada to kažu i ljekari... I ja sam star i ja ću jednog dana otići, ali sve u svoje vrijeme”, govori Ivica, kojem su dobri ljudi nakon objave u medijima donijeli nova kolica za Bobija.