Život u Teheranu bio je kao u Parizu prije islamske revolucije
2026-03-04 - 09:47
Rezultat je bio društvo puno kontrasta – između tradicionalnog i modernog, religijskog i sekularnog, ruralnog i urbanog. Iran je bio mjesto gdje su se na istim ulicama susretali tradicija staropersijske civilizacije i duh modernog svijeta. Već 1963. godine žene su dobile pravo glasa, a reforme su im otvorile vrata univerziteta i brojnih profesija. U Teheranu, Širazu i Isfahanu mogle su se vidjeti studentkinje u mini-suknjama i sa modernim frizurama, doktorke i advokatice koje su gradile karijere, ali i domaćice koje su i dalje birale tradicionalnu odjeću. Sloboda izbora bila je dio slike tadašnjeg Irana, posebno u većim gradovima. Gradovi su disali kosmopolitskim duhom. U bioskopima su se prikazivali holivudski filmovi, na radiju je svirala iranska pop muzika inspirisana zapadnim zvukom, a noćni klubovi i hoteli primali su turiste, diplomate i poslovne ljude. Teheran je često nazivan „Parizom Bliskog istoka”, ne samo zbog mode i arhitekture, već i zbog atmosfere otvorenosti. Restorani su nudili tradicionalnu persijsku kuhinju, ali i francuske i italijanske specijalitete. Obrazovana srednja klasa je rasla, a prihodi od nafte omogućavali su državi da ulaže u infrastrukturu, puteve, univerzitete i industriju. Ipak, modernizacija nije bila ravnomjerno raspoređena niti jednako prihvaćena. Dok su urbane elite i dio mladih prihvatali zapadne uticaje, vjerski autoriteti i konzervativni slojevi društva gledali su na te promjene sa dubokim nepovjerenjem. Brza sekularizacija, smanjivanje uticaja vjerskih institucija i percepcija da se tradicionalne vrijednosti potiskuju izazvali su nezadovoljstvo. Mnogi su smatrali da se modernizacija sprovodi „odozgo”, bez dovoljno uvažavanja socijalnih razlika i političkih sloboda. Razlike u društvu Ekonomski rast, uprkos velikim prihodima od nafte, nije izbrisao društvene nejednakosti. Dok su u sjevernom Teheranu nicale luksuzne vile i tržni centri, u siromašnijim djelovima grada i u unutrašnjosti zemlje život je bio znatno teži. U ruralnim sredinama život je ostajao konzervativniji i sporiji, duboko ukorijenjen u vjerske i porodične običaje. Uz to, politički sistem bio je autoritaran, opozicija je bila ograničena, a bezbjednosne službe budno su pratile neistomišljenike. Ta kombinacija modernog izgleda i političke stege stvarala je duboku napetost ispod površine. Sve te tenzije, između bogatih i siromašnih, tradicionalista i reformista, religije i sekularizma, kulminirale su krajem sedamdesetih. Revolucija 1979. godine, predvođena ajatolahom Ruholahom Homeinijem, radikalno je promijenila politički i društveni poredak zemlje. Iran je iz monarhije prešao u Islamsku Republiku, a svakodnevni život dobio je sasvim drugačiji okvir.