Život u Teheranu od početka rata: Bankomati ne rade, redovi za benzin i hljeb "nevjerovatni"

2026-03-06 - 06:47

Napadi su pogodili i druga područja, osim Teherana. Iranski zvaničnici naveli su da je više od 160 osoba, među kojima i djeca, poginulo kada je u subotu pogođena ženska škola u gradu Minab. Bijela kuća je saopštila da SAD istražuju incident, ali da ne gađaju civile. „Ovo što sada proživljavamo prevazilazi ono što smo doživjeli tokom dvanaestodnevnog rata“, rekao je jedan stanovnik Teherana za BBC, misleći na prošlogodišnji sukob Izraela i Irana. Dok neki Iranci kažu da ih napadi plaše zbog života članova porodica, drugi smatraju da je režim u strahu i izražavaju nadu u budućnost zemlje. Prvi talas udara ubio je iranskog vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Hamneija, ali vazdušni napadi nisu prestali ni u danima nakon toga. „Svaki dan izgleda kao mjesec“, kaže Salar i dodaje: „Obim napada je ogroman.“ Navodi da je nedavni vazdušni udar toliko zatresao njegovu kuću da je morao da ostavi prozore otvorene kako staklo ne bi popucalo. Međunarodne medijske organizacije često ne dobijaju vize za Iran, što ozbiljno ograničava mogućnost prikupljanja informacija o onome što se dešava u zemlji. Isključenja interneta dodatno otežavaju situaciju. Cijene namirnica naglo porasle, redovi za hleb i bezin Većina ljudi ostaje u kućama i izlazi samo po osnovne namirnice. Režim je, čini se, pojačao prisustvo bezbjednosnih snaga na ulicama, što mnogi Iranci vide kao reakciju na nezadovoljstvo nakon smrti ajatolaha. „Kontrolni punktovi su svuda. Plaše se i sopstvene senke“, kaže jedan 25-godišnji student iz Teherana. „Čekamo veliki trenutak, završni trenutak, kada ćemo svi izaći na ulice i pobijediti“, dodaje. Cijene osnovnih namirnica, poput jaja i krompira, naglo su porasle, dodaje, a redovi za benzin i hleb su „nevjerovatni“. Druga stanovnica prijestonice kaže za BBC da je većina prodavnica zatvorena, a neki bankomati ne rade, iako su supermarketi i pekare i dalje otvoreni. Teheran djeluje „prazno“, kaže ona, i svako ko izlazi iz kuće mora imati „hitni razlog“ za to. Ko izađe iz kuće - slijedi kazna „Prvog dana ljudi su skandirali i djelovalo je kao da su svi srećni. Ali sada su svuda policijske snage“, dodala je. Salar kaže da bezbjednosne snage prete građanima zbog javnog kritikovanja režima. Iako je pristup nezavisnim informacijama otežan, kaže da su poruke vlasti jasne. „Svaki dan šalju SMS poruke u kojima upozoravaju da će nas, ako izađemo napolje, oštro kazniti“, kaže on. „Jedna poruka je glasila da će svako ko izađe na proteste biti smatran ‘izraelskim saradnikom’.“ Smatra da ton poruke sugeriše da bi neposlušni mogli biti brutalno kažnjeni ili čak ubijeni. Sve više ljudi napušta Teheran, problem internet BBC razgovarao je i sa Kavehom, koji živi u Zandžanu, gradu oko 275 kilometara sjeveroistočno od Teherana, koji je takođe bio meta napada. „U prva tri dana naš grad je bio žestoko bombardovan“, kaže on. „Živimo u području iznad kojeg stalno prelijeću borbeni avioni.“ Dodaje da je, nakon izbijanja rata, nebo stalno bilo zamračeno dimom koji se dizao sa mjesta vazdušnih udara, prizor koji opisuje kao „istovremeno lep i zastrašujući“. Kaže da je roditelje poslao na sjever, iako nije bio siguran koji gradovi su bezbjedni. Njihova kuća nalazi se u četvrti Šariati u Teheranu, gdje ima mnogo vojnih objekata koji su bili meta napada. „Moja majka je bila u veoma lošem stanju – bila je veoma uplašena“, kaže on, dodajući da su ovi napadi gori od svega što je ona doživjela tokom osmogodišnjeg rata Irana i Iraka osamdesetih godina. Sve više ljudi napušta Teheran kako dani prolaze, dodaje, ali to nije opcija za sve. „Baka mog prijatelja je bolesna i ne mogu da je premjeste.“ Isključenja interneta takođe su znatno otežala Irancima da stupe u kontakt sa svojim najbližima. Kaveh kaže da mu je, uz opstanak, najveća briga održavanje kontakta sa porodicom i prijateljima i pristup pouzdanim vijestima. Internet mu je nestao oko podneva prvog dana napada i nije mogao da se ponovo poveže dva dana. I Kaveh i Salar koriste VPN mreže kako bi pristupili sajtovima blokiranim od strane iranske vlade, ali to nije lako. Kada uspije da se poveže na internet, Kaveh pokušava da pomogne „prijateljima van Irana koji nemaju vijesti o svojim porodicama – da im pošalje informacije ili prenese poruke“.