Kako im Ga Rekoh Šefe
2026-03-05 - 07:17
Dobro jutro! Način na koji Demokrate vode bezbjednosni sektor nosi ozbiljne autokratske rizike. Dok sam pisao ovaj tekst, uhvatio sam sebe kako razmišljam da bi zbog onoga što ću u njemu navesti policija mogla reagovati i da bih, zbog kritike direktora policije i ministra unutrašnjih poslova, pri ulasku u Crnu Goru mogao biti skrajnut na aerodromu i priveden. I što je najgore – to nije suluda pomisao, imajući u vidu infantilno ponašanje i očiglednu profesionalnu potkapacitiranost Lazara Šćepanovića. Kliknite ovđe da se uključite u našu viber grupu, u kojoj vas iz časa u čas uživo obavještavamo o novostima i direktno odgovaramo na vaša pitanja. Kako im Ga Rekoh Šefe Ovim ili sličnim riječima direktor policije se, nakon nastupa na skupštinskom Odboru za bezbjednost, obratio ministru Šaranoviću, poslije još jedne egomanijakalne tirade kakvima je sve skloniji u javnosti. Šćepanović je potkapacitiran, neobrazovan i osvetoljubiv. Ta kombinacija, udružena sa težnjom ka neograničenoj moći – institucionalnoj i vaninstitucionalnoj – može biti pogubna za demokratske procese u Crnoj Gori. Ovdje nije riječ o hapšenju nekadašnjih ili sadašnjih moćnika. Neka hapse ako imaju za šta. Problem je u tome koliko se u jurenju političkih poena za sebe i svoje političke gazde Šćepanović obazire na zakon i vladavinu prava. Jer vladavina prava nije vladavina brava. Zato se treba osvrnuti na maltretiranje novinara Petra Komnenića i šikaniranje Duška Kovačevića – samo zato što su radili svoj posao. Pritisci na medije takve vrste nedopustivi su u zemlji koja želi da bude sljedeća članica Evropske unije. Šćepanovića i Šaranovića ne može sabotirati DPS, koji i dalje samoubilački štiti svoje bliske saradnike. Ne mogu ih sabotirati ni Mandić i Milan Knežević, koji policiju i tužilaštvo kritikuju samo kada su predmet istraga oni i njima bliski ljudi. Ne može ih sabotirati ni kompromitovano i korumpirano sudstvo. Onoliko koliko oni mogu sabotirati sami sebe – mesijanskim kompleksima, autoritarizmom i izigravanjem strogoće tamo đe joj nije mjesto. Nezgrapnom, agresivnom i prijetećom komunikacijom sa novinarima policija gubi saveznike u javnosti – saveznike koji su joj prijeko potrebni ako zaista namjerava da se obračuna sa organizovanim kriminalom koji je, poput hobotnice, stegao Crnu Goru. I ne samo Crnu Goru. Pristajući da gradi partijsku policiju za partiju koja ima osam odsto podrške, Šćepanović rizikuje da protiv sebe okrene preostalih devedeset dva odsto građana Crne Gore. Institucije postoje da ograniče sve nas u urođenoj potrebi da za sebe i sebi bliske prigrabimo što više ograničenih resursa. Ne možemo se oslanjati na sopstvenu procjenu svojih kapaciteta i moralne nadmoći. To što je neko pošten ne znači da nije lud i opasan – po sebe i po okolinu. Ima tu još jedna stvar. Politička. PES mora biti svjestan toga da će oni u jednom trenutku postati meta Demokrata. Oni samo čekaju priliku da, u obračunu koji će prije ili kasnije doći, iskoriste informacije i institucionalnu prednost stečenu upravljanjem policijom. Kao što nisu imali skrupula u obračunu sa nekadašnjim pobratimima iz URE i sa Abazovićem, uradiće isto i sa PES-om i Spajićem – čim se za to stvore uslovi. I ne zato što su Demokrate lošiji ljudi od drugih političara. Već zato što je ta partija u temelju dizajnirana na nedemokratskim stubovima: rigidnosti, uniformisanosti i ideološkoj ispraznosti. Kada se to spoji sa represivnim državnim aparatom, dobija se recept za katastrofu. Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo. S poštovanjem, Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a (Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)