Kako ubijediti partnera/ku da prestane da troši novac koji nemate

2026-02-11 - 08:58

Kada nas ponašanje partnera bilo materijalno, bilo emocionalno povrijedi, najčešće je prva reakcija da što prije uklonimo to ponašanje. Iako je to razumljivo, obično je produktivnije prvo razumjeti šta ga pokreće, savjetuju bračni terapeuti. Ljudi kupuju stvari koje im nisu potrebne iz mnogo razloga, ali neki se pojavljuju iznova i iznova. Neki ljudi kupuju stvari poput skupih automobila ili nakita kako bi naglasili svoje bogatstvo, status ili uspjeh. Na druge može uticati pritisak vršnjaka i održavanje kontakta sa prijateljima. Treći pak mogu biti uvjereni da će koristiti stvari koje kupuju, čak i kada to nisu činili u prošlosti. Bez obzira na uzrok, sukobi oko novca i kupovine su izuzetno česti. Otprilike jedan od četiri para u ozbiljnim vezama kaže da se svađa oko novca. Detaljnije studije interakcija parova pokazuju da skoro jedno od pet svakodnevnih neslaganja uključuje novac i da ove svađe obično budu emotivno nabijenije i teže za rješavanje od sukoba oko drugih tema. Česte svađe oko trošenja nisu znak da je veza jedinstveno narušena; one su jedan od najčešćih načina na koje se dublje anksioznosti, vrijednosti i borbe za moć pojavljuju između partnera. Rasprave oko trošenja novca je jedna od neizbježnih tema među partnerima Trebalo bi da imate na umu da u nekim slučajevima prekomjerno trošenje može biti vođeno željom da se ublaži anksioznost ili nesigurnost. To olakšanje obično traje kratko, što pomaže da se objasni zašto se kupovina nastavlja čak i kada se stvari ne koriste. Hronično prekomjerno kupovanje ponekad se pretvara u gomilanje, što kako pokazuju istraživanja, pogađa oko dva do šest procenata odraslih. Gomilanje je često manje vođeno materijalizmom nego anksioznošću, emocionalnom vezanošću za posjed i teškoćama u tolerisanju gubitka ili neizvjesnosti. Još jedan problematičan oblik potrošnje je kompulzivna kupovina gdje se ljudi osjećaju primoranim da kupuju, ne zbog potreba već zbog emocionalnog olakšanja, doživljavajući napetost prije kupovine i kratak osjećaj smirenosti nakon toga, čak i kada trošenje izaziva uznemirenost ili probleme. Studije procjenjuju da otprilike pet procenata odraslih pokazuje simptome u skladu sa kompulzivnim ponašanjem kupovine. Iako nije navedeno kao „zavisnost od kupovine“ u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5), u drugim kliničkim okvirima je prepoznato kao ponašanje kontrole impulsa sa stvarnim posljedicama po odnose i finansije. Osude i kritike ne pomažu na duži rok Rana iskustva sa oskudicom, takođe mogu da ostave trajan trag u pogledu trošenja novca. Kod nekih ljudi, odrastanje u siromaštvu dovodi do štedljivog ponašanja u odraslom dobu jer imaju strah da nikada neće imati dovoljno. Za druge, to može dovesti do prekomjernog trošenja kao načina da se uvjere da je era lišavanja završena. S druge strane, moguće je da partner koji je žrtva kritike zbog nesavjesnog trošenja novca – nesvjesno – nastavlja sa kupovinom kao načinom da potvrdi svoju nezavisnost. Bez obzira na razloge, partnerima je potreban dogovor koji smanjuje napetost. Težite razumijevanju Kada parovi dospiju do pat-pozicije, to je često zato što dublji problemi nisu riješeni. Osuda ili ponovljena kritika neće uticati na promjenu ponašanja – barem ne zadugo – i mogu gurnuti optuženog partnera da počne krišom da kupuje. S obzirom na to, razgovor treba usmjeriti na razumijevanje, a ne na ubjeđivanje. Razmislite šta vam prekomjerno trošenje signalizira u vezi sa ponašanjem partnera. Da li se osjećate nepoštovano ili odbačeno? Da li vas to tjera da izgubite poštovanje prema njemu zbog toga što ne može bolje da kontroliše svoje trošenje? Da li se brinete da bi to moglo da vam smeta u ostvarivanju drugih ciljeva koji su vam važni? Izaberite odgovarajuće vrijeme Izaberite vrijeme za razgovor o svojim brigama kada se osjećate opušteno i niste uznemireni. Možete reći nešto poput: „Želim ponovo da razgovaramo o našem budžetu. Ne pominjem ovo da bih te kritikovao; samo sam svjestan da se stalno dogovaramo oko budžeta i šta god da radimo, izgleda da ne funkcioniše. Možeš li mi pomoći da razumijem šta ove kupovine znače za tebe, kako se osjećaš kada ih obavljaš ili kako se osjećaš pošto si ih kupio/la?“ Zatim slušajte bez osuđivanja i zamolite da učini isto za vas. Postavljanje granica Međutim, razumijevanje ne znači neograničenu toleranciju. Praktične granice su i dalje važne. Mnogi parovi smatraju da je korisno da se dogovore o: – Određenom iznosu diskrecione potrošnje koju svaki partner može da koristi bez objašnjenja. – Periodu čekanja do sljedeće nepotrebne kupovine. – Ograničenju prostora za skladištenje kako se neiskorišćene stvari ne bi gomilale. Cilj nije eliminisanje neslaganja, već sprječavanje da se ono pretvori u hronično ogorčenje. Ako je potrošnja skromna i ne ugrožava ukupnu finansijsku stabilnost, ovo može biti stvar pregovaranja o razlikama, a ne rješavanja problema. Ali ako su kupovine česte, tajne ili povezane sa rastućim dugom, to može signalizirati dublju anksioznost ili izbjegavanje koje zahtijeva stručnu pomoć za vas kao par ili pojedinačno.