Kamataši
2026-02-10 - 07:09
Dobro jutro! Jelena Jovanović je napravila dobar i potresan serijal o problemu zelenašenja u Crnoj Gori. Organizovani kriminal nije samo trgovina drogom van Crne Gore i šverc cigara koji građanima Crne Gore mogu biti daleke i nejasne teme. Kamataši i strašne priče o tome kako su se mnogi obični ljudi našli u mreži predatora treba da nas ozbiljno zabrine. Džabe nam EU i sve ostalo ako ostanemo društvo čiji potencijal zarobljavaju partije i kriminalne bande. Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajednici ako vam nije dusa. Kamataši Svi smo čuli priče o tome kako je neko uzeo pare na kamatu i kako je ostao bez svega. U serijalu u Vijestima imamo imena ljudi koji se time bave, ali je broj ljudi koji pružaju logistiku cijelom poduhvati značajno veći. Utjerivači dugova, kriminalci, političari, privrednici, ima mnogo ljudi koji učestvuju u plasiranju novca na tržište na ovaj način. Predatori koji vrijebaju žrtvu i traže trenutak slabosti. I tu nema pravila. Odnosno pravila se mijenjaju u hodu. A na štetu žrtve. Tu su umiješani pritisci i nasilje. U Budvi su se time bavili lokalni moćnici. Obično se pare zarađene kriminalom plasiraju na ovaj način. U zemlji koja ima ogroman broj ne samo finansijski nepismenih ljudi, veoma je lako naći žrtve. Ljudi su zarobljeni sa jedne strane partijama, a na drugoj strani ih sačekuju uličari koji popunjavaju vakuum koji su država i sistem ostavili iza sebe. Koliko čitamo dugovi u koji ljudi ulaze često prate neku zavisnost, najšešće kocku, ali ima tu i promašenih poslovnih poduhvata. Kocka je sestra bliznakinja ovom problemu. Kockanje je sveprisutno. Dostupno svima. Od kladionica do slot mašina i električnih ruleta, pa do velikih kockarnica po hotelima. Zavisnost od kocke ima epidemiološki karakter ali epidemija nikad nije proglašena. Da se razumijemo, organizovani kriminal postoji svuda, ali je rijetko đe sveprisutan kao kod nas. A ovaj njegov vid je najopasniji po “civile”, po ljude koji sa kriminalom nemaju ništa. Ali u državi u kojoj novac najčešće imaju oni koji se bave ovakvim stvarima, ljudi su usmjereni na njih. Mnogo porodica je zavijeno u crno. Scena o kojoj su pisale Vijesti u kojoj kamataši čekaju porodicu nakon sahrane čovjeka koji se ubio zbog duga je posebno mučan momenat. Ko zna koliko se to puta dešavalo. Ko zna koliko đece i žena vraća dugove svojih pokojnih muževa i očeva. Ako je problem toliko sveprisutan – što mu je rješenje? Policija i ANB očito imaju podatke. Žrtve su vjerovatno s pravom u strahu da svjedoče i prijave ono što doživljavaju. Na koji način onda riješiti problem. O ovome računa trebaju da vode političari, a ne da nas zamajavaju pričom o lustraciji u bezbjednosnom sektoru. Kada država bude snažnija od ovog pomenutog straha, to će tek biti znak da se krenulo u ozbiljnu borbu protiv organizovanog kriminala. A borba protiv zelenašenja je možda i najbolji način da se krene sa ozbiljnim pospremanjem u državi. Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo. S poštovanjem, Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a (Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a).