Kolaković za RTCG: Uvijek mi je bila želja da se vratim u Crnu Goru, ali nije bilo uslova

2026-02-01 - 19:19

Čovjek koji se proslavio kao igrač i trener Budućnosti već dvije decenije je među najcjenjenijim stručnjacima u svijetu odbojke. Sa slovenačkim prvakom je gostovao Ziratbanki u 4. kolu Lige šampiona, namučio jednog od favorita za osvajanje titule prvaka Evrope, ali nije mogao ni do seta. U razgovoru za RTCG, 60-godišnji Podgoričanin je pričao o šansama ACH volleya da se domogne nokaut faze Lige šampiona ili CEV kupa, o svojoj karijeri, crnogorskoj odbojci, uspjesima koje je ostvario, ali i šansi da se nekada vrati kući. "Morali smo da prođemo kvalifikacije za Ligu šampiona. U izuzetno teškoj smo grupi i sa pobjedom protiv Tura nadamo se bar da dođemo do treće pozicije, koja vodi u CEV kup. Postoje teoretske šanse i za nastavak Lige šampiona, ali imamo težak posao, jer kod kuće igramo sa Trentom i sa Turom u gostima. Trebalo bi na tim mečevima upišemo maksimalne pobjede i da nam se drugi rezultati baš poklope. Suština je da ACH, poslije ne znam koliko godina, igra Ligu šampiona onako kako bi trebalo i da ekipa napreduje. Projekat koji je planiran za naredne tri godine je da se dođe eventualno do fajnl-fora, naravno uz korekcije u ekipi koje će iz godine u godinu biti nužne da se postigne kvalitet koji to garantuje". I protiv Ziratbanke ste imali šansu u 2. setu, vodili 17:14, ali izgubili ste ga 25:21. Šta je odlučilo? "Kvalitet igrača Ziratbanke. Naravno, i zbog pretjerane želja da što prije dođemo do poena pravili smo greške u serijama na servisu i nismo izdržali pritisak servisa, Nimira, Fornala i Klevenoa. To su možda u ovom trenutku tri najbolja krajnja igrača na svijetu. U tom 2. setu smo imali timski duh i igru, ali se to jednostavno raspršilo u trenutku kad su ta tri igrača svojim individualnim kvalitetima donijeli prednost Ziratu". Kada pominjete trogodišnji projekat, da li već neki koraci napravljeni za iduću sezonu, da se ekipa ojača? "Projekat je zamišljen tako da slovenački igrači budu jedini u ekipi, ali pretpostavljam da to ne mora da bude bude pravilo. U ovom trenutku su sve momci koji su iz Slovenije i neki od njih su standardni slovenački reprezentativci, ali ako se bude razmišljalo da to i dalje bude samo slovenački tim, sigurno da je neophodno da neke još igrače nacionalnog tima Slovenije koji igraju u inostranstvu klub vrati u svoje redove. Vidjećemo, sada je za nas rani period oko toga da se govori, ali se nadam da će uprava naći način da pojača tim za sljedeću godinu". Kada god tebe vidimo, sjetimo se onih utakmica Budućnosti Budve, praznika odbojke, ali toga odavno nema. Odbojka je sad na niskim granama u Crnoj Gori. Šta misliš da bi trebalo da se dogodi da bi se makar približilo nekadašnjem nivou popularnosti i kvaliteta naravno? "Potrebno je puno rada, puno vremena, jer iz crnogorske lige ne mogu da izlaze tako dobri igrači. Sad su se preduzeli određeni koraci da Budućnost i Budvanska rivijera igraju MEVZA ligu. To će sigurno pomoći u jednom dijelu, ali prava stvar je kada ili Budvanska rivijera ili Budućnost budu igrali Ligu šampiona, U doglednom vremenu se planira šira ili veća Liga šampiona, koja će omogućiti i manjim zemljama da imaju svoje predstavnike. To bi onda bila prava stvar. U takvoj konkurenciji igrači mogu da izlaze. Naravno, ne možemo sami, moramo da imamo strance jer bez njih teško da možemo. Ali naravno, pitanje je koliko privreda Crne Gore može da prati odbojku. To nije skup sport, ali isto tako znamo da su na prvom mjestu fudbal i košarka, a u Crnoj Gori i rukomet i vaterpolo, pa tek možda onda odbojka. Mlade reprezentacije su skrenule pažnju na sebe, i ženske i muške, mislim da se u Odbojkaškom savezu jako dobro radi i da misle na odbojkašku perspektivu. Kroz razvoj igrača i reprezentativne mlađe selekcije, možemo očekivati da će se pojaviti na sceni neki bolji i kvalitetniji igrači nego što su se do sad pojavljivali. Ali, bez jakog kluba i bez jake klupske odbojke, teško da možemo očekivati da će se vratiti ono uzbuđenje koje su priređivali Budućnost i Budvanska rivijera u tom periodu. U ozbiljnim si godinama, da li možda razmišljaš da završiš karijeru u Crnoj Gori, kad već pominješ tu mogućnost da se dođe do Lige šampiona? "Moja želja je uvijek bila da se vratim, ali nije nikako bilo uslova. Opredijelio sam se da živim od ovoga i odbojka mi je pružila puno. Nažalost, ne u Crnoj Gori u posljednjem periodu, ali u nekom početnom razvoju jako puno. I naravno da bih volio da živim i da radim u Crnoj Gori, ali sve zavisi kako će se situacija odvijati sa odbojkom u Crnoj Gori. Što se tiče reprezentacija, osvojio si osam medalja sa Srbijom, sa Iranom takođe. Da li planiraš možda neki još neki angažman u nacionalnim timovima? "U ovom trenutku ne, zato što je to jako teško. Kao to si rekao, već sam u nekim godinama i prija mi odmor između sezona. U ovom trenutku sam član ACH voleja, imam ugovor i za sljedeću godinu, tako da razmišljam samo o klupskoj odbojci. Jednog dana kad bi se pružila prilika da ponovo vodim neku reprezentaciju, onda bih morao da se odreknem klupske odbojke. Za sada ne vidim toliku motivaciju da se ponovo vratim reprezentaciji", zaključio je Kolaković. Tajna slovenačkih uspjeha - posvećenost, karakter, samokritičnost i spremnost za borbu Porodica Kolaković je godinama vezana za Sloveniju, jer je Igorova supruga Sandra 2003. sa ljubljanskim Krimom osvojila Ligu šampiona. Igor je vodio ACH volley od 2010. do 2012. i kada je stigao poziv da se vrati u glavni grad "dežele" nije puno razmišljao. S obzirom na to da odlično poznaje slovenački mentalitet, pitali smo ga da prokomentariše tajnu njihovg sporta, jer je Luka Dončić jedan od najboljih košarkaša svijeta, Tadej Pogačar dominira u biciklizmu, Domen i Nika Prevc u skijaškim skokovima... "Tokom mog prvog boravka u Sloveniji timski sportovi nisu toliko dominantni bili, mislim prije svega na reprezentacije, ali su bili individualni. Pomenuo si njihove prvake u skokovima i biciklizmu, a sada su se pridružili i, da kažem, timovi. Tu prije svega mislim na odbojkašku reprezentaciju, koja je uvijek konkurentna za medalju. I rukomet u Sloveniji se jako dobro kotira, tu je i Dončić, a takođe i fudbal, mada je možda sad to manje upadljivo. Suština je u tome što su Slovenci izuzetno posvećeni, karakterni, samokritični i uvijek spremni za borbu. To je nevjerovatan karakter i uživam kad radim sa ovim momcima, jer se prvi put srećem sa kompletnom ekipom koja je spremna da sve uradi, da napreduje i da pobjeđuje. I kada se gubi sa velikom razlikom, spremni su da se bore do posljednje lopte. I kada pobjeđuju, spremni su da se isto tako bore do posljednje lopte, ne opuštajući se. Karakter iz individualnih sportova se prenio i na kolektivne i oni su sada mala zemlja, dva miliona stanovnika, koja dominira u gotovo svim sportovima".