Mikrokozmu ne prepoznaju ni algoritam ni teren

2026-03-25 - 06:04

Podgorički bend Mikrokozma nedavno je objavio prvu numeru i prvi spot poslije smrti scenografa i bubnjara Stanislava Nikičevića. Nikičević, koji je preminuo 2023. godine, bio je dobri duh ne samo ovog benda, već i cjelokupne domaće umjetničke scene, pa je njegova smrt očekivano ostavila ogromnu prazninu. Mikrokozma je emotivnim koncertom u KIC-u “Budo Tomović”, u junu 2024. godine, skupa sa kolegama i prijateljima odala počast Stenliju. Nova pjesma “Snovi” zbog tih okolnosti zauzima posebno mjesto u biografiji benda, a frontmen Nikola Tomić za CdM kaže da se od prvog susreta sa akustičnom gitarom, pa potom i električnim basom, od instrumenta do danas nije odvajao, čime aludira na to da nastavak rada benda nije bio upitan. Štaviše, nije ni u jednom trenutku instrument bio dio zabačenog dijela ormara, već uprkos dimenzijama dnevne sobe i dalje stoje nadohvat ruke. “A tako je i sa javnim nastupima, u svakoj narednoj godini na neki način u raznim aranžmanima bio sam prisutan. Kako da vam kažem, ako mi matori kaže: ‘Tata, sad kad riknem iskoristi to za publicitet’ (tako me oslovljavao), više me to zaokupi da razumijem težinu riječi, i onda ti prisustvo slabosti bude pase. I uradili smo taj koncert u KIC-u. Stane je odlaskom okupio veliki broj ljudi, emocije su bile na visokom nivou, baš onako kako je i živio, nikad malodušan i usputan. A profesor Martin Đorđević se pobrinuo da bubanj zvuči kako treba, pa i pokazao da možemo to zasigurno raditi u maniru koji je matori sviranjem nametao. Razuzdano, nepredvidljivo, sa puno energije. A radovanje u stvaranju ne može izostati, pa čak i ako pjevaš o bolnim stvarima. Ako se ljudi i publika raduju zbog nečeg što napravimo, pa i ta činjenica može samo da veseli”, priča Tomić. Osim Nikole (bas i glas), Mikrokozmu danas čine i Ethem Mandić (bubanj), Enes Zejnilović (gitara), te pomenuti Đorđević. Audio je snimljen u avgustu 2025. godine u Mostaru, u muzičkom studiju Pavarotti centra. Aranžman i muzika su s potpisom Mikrokozme. Saša Karabatak je bio zadužen za muzičku produkciju. Pjesma je dostupna u formi spota na zvaničnom Jutjub kanalu ove grupe, a video je uradio Danilo Pendo. Postojala je ideja teksta, priče, i neka uslovna melodija – opisuje Tomić proces stvaranja. Naravno da je matori falio u nastavku priče. “I onda sa Enesom po standardnoj proceduri širimo muziku, postavljamo neki uslovni aranžman. I tako, tu je falio. Probamo jedno, ha, ne valja forma, opet drugo, a i ovo nije nešto. I tako, malo smo je rastezali neko vrijeme. I naravno, Enes donosi duboki momenat, koji je i ostao u finalnoj verziji, to je sami uvod pjesme. Slušamo i komentarišemo da moramo potpuno novu postavku. I tako je i bilo. Onda se Tale (prim.aut. Ethem) vratio iz Klagenfurta, i kroz nekoliko proba na to već postojeće unio i nove elemente. Pritegli je na živo sviranje, da se ne mrcvarimo u studiju, pošli do Mostara na dva dana i to je to što sad čujemo”, podsjeća Tomić. Šta bi čuveni artista Stenli rekao kada bi je čuo? “Ima više varijanti. Biću dovoljno drzak da licitiram, dozvolio bi mi. ‘Dobro je, ne zvučite kao kišne gliste, prepao sam se. Trebalo je to još malo nagaziti. U beeem ti, slušaj Enesa kako mu šiklja iz pojačala kao parna lokomotiva’. Ovo posljednje je najbliže”, nudi nam Tumić moguće Nikičevićeve komentare na “Snove”. Stanislav Nikičević; Foto: Duško Miljanić Pjesma je, kako je saopšteno iz benda, snimljena uz podršku PAM CG i Sekretarijata za kulturu Glavnog grada. Vijest o premijeri spota do publike je došla preko Fejsbuk stranice benda. S obzirom na to koliko Mikrokozma “gura” to na mreže, Tomić je prezadovoljan i zahvalan svima koji su reagovali, poslušali, šerovali... “Mediji su, moram naglasiti, skoro pa svi pokazali interesovanje, televizije uputile pozive za gostovanja u okviru raspoloživih emisija. Radio stanice, čini mi se, da emituju, par puta sam čuo. A ovo po internetu, tu nikad nismo pokazali znanje šta treba sa pjesmama raditi. A bez toga slaba vajda. Teško će se ovajdimo. Naravno da treba posvećivati pažnju šta i kako, ali mi kao da imamo usud da niko iz grupe nema taj menadžersko/algoritamski element u svojim znanjima i karakterima. Za sad što se nas tiče i dalje stoji ta jedna Fejsbuk objava. Toliko smo malo tu prisutni da se ne može konstatovati da griješimo. Ne prepoznaje nas ni algoritam ni teren. Onaj teren, znate već”, napominje Tomić. Snovi nam dođu ponekad i nepozvani, toliko iznenada da ih se nakon buđenja i ne sjećamo. Da li je tako i stvaranjem muzike? Koliko takav stav košta na maloj sceni poput naše, kada pjesma juri bend ili izvođača, a ne oni nju? “Pa dobro, mi smo društvo toliko koliko jesmo. Istina, nije baš pogodno za nešto što se, hajde da kažemo, naziva – šoubiznis. Ali teško je odstupiti od onoga što umiješ da radiš, postoje neke zanatske metode stvaranja, često autori tog tipa i ne budu uspješni, već često i komični, a neki budu uvijek uspješni. Nije to kod nas nikakva borba sa vjetrenjačama, već prosto potreba da iskažeš svoje estetske i vrijednosti ličnog doživljaja svijeta oko sebe. E koliko to košta? Ja sam svoj račun davno ovjerio u noćnom baru Dva Goluba”, odgovara Tomić. Saša Karabatak s članovima benda Mikrokozma u studiju A Pavarotti centra Nakon koncerta u KIC-u, bend je najavio da više neće svirati stari repertoar koji vezuje za Stanislava. Prethodni album, “Ulicom slobode”, lansiran je 2020. Kako će izgledati nova faza? Tomića pitamo i – postoji li dobar voljni momenat za kontinuitet i izbjegavanje pauza, iako tradicionalno situacija na domaćem terenu, kada govorimo o podršci i prostoru, nije na zadovoljavajućem nivou? Pokušao je da približi, ako nekog zanima. “Jedan dio repertoara koji smo izvodili matori je toliko volio i toliko se radovao izvođenju tih pjesama, pa skoro da se ne da opisati riječima. Oni koji su dolazili na naše svirke znaju to. I naravno, čudesnost i ludost koju je pritom proizvodio sa instrumenta je u najmanju ruku začuđujuća, nekad briljantna, a svakako slobodna. A Tale je, mogu reći, od nastanka našeg prvog albuma bio prisutan i raspoloživ za bend. I u literarnom dijelu, logično zbog njegove struke profesora fakulteta za jezik i književnost, ali i u onom muzičko-energetskom segmentu. Tako da je priključenje da svira bubanj nekako bio logičan momenat. Međutim, neki nastavak angažmana, uživo nastupi i ostale rabote iziskuje dodatne drangulije, tako da smo u saglasju uputili poziv našem dragom Martinu, i on je taj poziv prihvatio sa radošću. Senzacija je u toku. Ubrzo će biti objavljen i datum podgoričkog koncerta. Kako će se kretati svirka, najbolje je da čujemo na samim koncertima. Uglavnom, nema prepreka u voljnim i energetskim aspektima”, tvrdi Tomić. Autorski bendovi odavno već trpe, a oni koji se bave obradama češće dobijaju prostor, da ne pominjemo goste iz komšiluka i milion puta viđen repertoar. Bližimo se 20. godišnjici od obnove nezavisnosti, te se javlja i pitanje ima li crnogorska muzika snagu danas ili se i danas pozivamo na onu koja je izgrađena znatno ranije? Ovaj set pitanja, iskren je Tomić, lako odvuče u vrzino kolo, “gdje se jezik pretvori u malu aždaju”. No, postavimo stvari ovako. “Bavljenje bilo kojim poslom, ako tražimo da to bude visok nivo odgovora na zadatu temu, pretpostavlja ispunjenje više zadataka. I recimo da smo ispunili sve te zadatke. Znači, u stvaralačkom smislu sve je odrađeno kako treba. OK. Onda to sve uporedimo sa najboljima. I dobijemo lako odgovor šta smo ustvari uradili. Onda slijedi menadžerski dio, gdje je korišćenje orijentalnih metoda često poželjno, i rast očnjaka pa i neophodan, a grlenost u hvaljenju sebe skoro pa kao dobar dan. Ako ćemo pravo, koliko se meni čini, jedini iz Crne Gore koji su dobijali zlatne ploče u jugoslovenskoj fazi od diskografskih kuća su spektakularni guslari. Zagrebite i vidjećete da je ta činjenica tačna. Eto, u jednoj pjesmi smo se i pozvali na moć gusala. Uglavnom, manje sržbe, više rada. Biće nešto. Valjda”, zaključuje Nikola Tomić, vođa Mikrokozme. Danilo Brajković