Mogu li afrički proizvođači da ublaže naftni šok?

2026-03-18 - 07:53

Mogu li afričke naftne zemlje poput Nigerije ili Angole kratkoročno da povećaju proizvodnju nafte i ublaže globalne nestašice izazvane ratom na Bliskom istoku? Nažalost, to nije tako jednostavno. Zatvaranje Ormuskog moreuza uz obalu Irana od ključne je važnosti za trgovinu naftom i tečnim naftnim gasom (LNG). Oko petine svjetskog transporta nafte do sada se odvijalo kroz to usko grlo. To pojačava strahove kupaca od poremećaja u snabdijevanju i otvara pitanje alternativnih izvora – na primjer iz Afrike, piše Dojče vele. Mogu li afričke zemlje izvoznice nafte kratkoročno da povećaju proizvodnju i tako stabilizuju cijene na svjetskom tržištu? „Afričke zemlje kratkoročno igraju samo sporednu ulogu“, kaže za DW Robert Kapel. „One mogu da pomognu, ali ne dovoljno brzo i ne u obimu koji bi bio potreban“, dodaje bivši predsjednik hamburškog instituta GIGA. Na primjer, Nigerija je ponovo povećala eksploataciju, ali da bi se proizvodnja dodatno povećala, potrebne su investicije – što znači da bi eventualna reakcija bila moguća samo srednjoročno. Manje zemlje poput Kameruna i Ekvatorijalne Gvineje nemaju rezerve i ne mogu da povećaju proizvodnju. Još jedan faktor: „Međunarodne naftne kompanije koje proizvode u afričkim zemljama posljednjih godina su smanjile svoje investicije, djelimično prodale imovinu nacionalnim vladama ili kompanijama i istovremeno smanjile istraživanje novih naftnih polja“, kaže Kapel. Kapaciteti bi, dakle, morali ponovo da se postepeno proširuju kako bi Afrika u budućnosti mogla da igra veću ulogu na međunarodnim energetskim tržištima. Afrika može kratkoročno da dâ samo ograničen doprinos ublažavanju trenutne krize u snabdijevanju naftom i gasom, mišljenja je i Štefan Libing, direktor investicione kompanije Conjuncta koja je fokusirana na afrički kontinent. „Uloga Afrike više je srednjoročna, posebno u snabdijevanju prirodnim gasom“, kaže Libing za DW. Još od 2022. evropske zemlje pokazuju veliko interesovanje za afrički gas, jer više ne žele da kupuju energente iz Rusije i tako finansiraju rat u Ukrajini. Zapravo je svjetska ekonomija, s obzirom na klimatsku krizu i ciljeve Pariskog klimatskog sporazuma, već odavno trebalo da smanji potrošnju fosilnih goriva. Kratkoročno je, međutim, zavisnost od nafte i dalje ogromna, tako da rast cijena od početka američko-izraelskih napada na Iran ima nepredvidljive posljedice za kompanije, vlade i potrošače u zemljama širom svijeta. Nigerija ima potencijal, ali... Nigerija je najveći proizvođač nafte u Africi i „definitivno ima potencijal“ za povećanje proizvodnje, kaže nigerijski analitičar Ajodele Oni za DW. Ta zemlja, međutim, trenutno nema sve tehničke i operativne kapacitete da reaguje na globalne poremećaje u snabdijevanju. „Najveća prepreka je nedostatak značajnih rezervnih kapaciteta“, objašnjava Oni. U mjesečnom izveštaju o tržištu nafte za mart 2026. Međunarodne agencije za energiju (IEA) navodi se da je Nigerija proizvodila oko 1,42 miliona barela dnevno – a dodatni raspoloživi kapacitet iznosio je: nula. „To praktično znači da sadašnji nivo proizvodnje već predstavlja maksimum koji zemlja može kratkoročno da održava“, objašnjava Ajodele Oni. „Ne postoji nikakav rezervni kapacitet koji bi mogao brzo da se aktivira u slučaju tržišnih šokova.“ Problemi nigerijske naftne industrije Prema riječima Onija, dodatni problemi su loša infrastruktura, zastarjela mreža naftovoda, nedovoljno finansiranje i bezbjednosni problemi u delti Nigera – centru nigerijske naftne industrije. Pored toga, razvoj velikih projekata, posebno u dubokom moru, traje veoma dugo. „Kod takvih projekata često prođe više godina između investicione odluke i početka eksploatacije. To znači da čak ni rast globalnih cijena, koji podstiče investicije, ne bi brzo donio nove količine nafte na tržište“, naglašava Oni. Iako Nigerija nije uvela nove mjere kao odgovor na trenutnu globalnu krizu, već dugo postoje inicijative za povećanje proizvodnje nafte i gasa koje se sada ubrzavaju. Kao važan primjer Oni navodi projekat One Million Barrels, koji ima za cilj ponovnu aktivaciju zatvorenih bušotina, ubrzavanje tehničkih intervencija i uklanjanje regulatornih prepreka koje su ranije usporavale rad na naftnim poljima. Poreske reforme takođe bi trebalo da privuku investicije i podstaknu rast proizvodnje. Uprkos poboljšanjima u bezbjednosti, manjem broju krađa nafte i boljem nadzoru, proizvodnja je i dalje daleko ispod ciljeva Rafinerije kao dodatni problem Još jedan problem – iako više za domaće tržište nego za globalnu ekonomiju – jesu dotrajale državne rafinerije. Nigerija je dugo bila zavisna od uvoza prerađenih goriva, iako je sirovu naftu izvozila. Zemlja je često prodavala naftu kako bi od tog novca kupovala benzin i dizel. Od 2024. situacija se donekle promijenila: u Lagosu je otvorena najveća privatna rafinerija u Africi koju je izgradio milijarder Aliko Dangote. Ona prerađuje oko 650.000 barela dnevno i snabdijeva domaće tržište s oko 60 miliona litara goriva dnevno. Ipak, prema navodima Onija, rafinerija Dangote ima prije svega regionalni značaj – jača snabdijevanje Nigerije i zapadne Afrike, ali nema presudan uticaj na globalno tržište. Koliko nafte može da ponudi Angola? Drugi najveći proizvođač nafte u subsaharskoj Africi je Angola. Ta zemlja na jugozapadu Afrike napustila je 2023. kartel OPEK kako bi fleksibilnije odlučivala o količinama nafte koje šalje na svjetsko tržište. Vlada u Luandi snažno investira u povećanje proizvodnje nafte i razvoj nalazišta prirodnog gasa za tržište LNG-a, kaže angolski energetski stručnjak Flavio Inosensio za DW. „Zbog rata u Ukrajini i krize na Bliskom istoku Angola je ponovo postala atraktivna za zapadne investitore.“ Vlada Angole u početku je reagovala oprezno. Ministar ekonomije Hoze de Lima Masano izjavio je za Blumberg 6. marta da rast cijena nafte donosi „dobre vijesti“ za zemlje proizvođače. Međutim, upozorio je i da će zbog viših transportnih troškova poskupeti i mnogi proizvodi koje Angola uvozi. Afrika ne može da zamijeni Bliski istok Čak i kada bi afričke zemlje poput Nigerije ili Angole kratkoročno povećale proizvodnju, one ne bi mogle da nadoknade gubitke u snabdijevanju naftom i gasom sa Bliskog istoka, objašnjava Inosensio: „Afrika proizvodi samo oko deset odsto svjetske nafte. To nije dovoljno da se zamijeni oko 20 miliona barela dnevno koji prolaze kroz Ormuski moreuz”.