"Muzika nas nepovratno mijenja i obogaćuje"

2026-02-12 - 14:38

Kao sa ostalim umjetnostima tako su slike naraskidivo povezane i sa muzikom. Potvrdili su to odgovarajući na temu “ Odnos slike i muzike” istaknuti gitaristi i osnivači međunarodnog festivala gitare Danijel Cerović i Goran Perišić. Prva sjećanja koja Cerovića povezuju sa muzikom su slike stare Muzičke škole, ulice u kojoj se nalazila, Zahumlja, čemu Perišić dodaje i gradski kvart u kojem je odrastao i stepenište manastira. Poznati gitaristi prepričavali su na umjetničkoj tribini “Imaginarijum” urednici Kristini Radovic i brojnoj publici u sali Muzičke škole “ Dara Čokorilo” zajednička sjećanja: na prvog profesora gitare Rajka Simunovića, profesoricu solfeđa Milku Bakoč, znatižlju za video igricama i anegdote iz perioda u kojem su zajednički stasavali i kao ljudi i kao umjetnici. Gitara ih je kažu od najranijeg djetinjstva usmjerila na put koji je u tadašnje vrijeme bio drugačiji i neobičan. “ Tada 1987. godine svirati gitaru je bilo, pa nije bilo ravno pilotu, ali je bilo tu negdje. To je bio jedan gotvo drugi svijet, otprilike ekskluzivitet, i to te uzročno posljedično ponovo usmjeravalo na neku sferu tvog djelovanja prema muzici, prema slušanju muzike, prema tom odrastanju uz muziku”, kaže Perišić. Umjetnost zahtjeva posvećenost, potpunu predanost, a zauzvrat nudi, smatra Cerović, bezbroj mogućnosti i otkriva nove spoznaje prije svega sebe. “Kao mlada osoba kad ste okrenuti umjetnosti onda se ona nekako trajno podhranjuje u vama. Muzika je toliko moćna zato što vas nepovratno mijenja i obogaćuje, pogotovo ako pristupate sa određenom vrstom fokusa, želje, ideje i ambicije. Kod mene su ta iskustva različita jer su dvosmjerna. Jedno iskustvo kao izvođač, a drugo kao slušaoca”, kazao je Cerović. Za Perišića muzika je nasušna potreba, dok je za Cerović svakodnevica i stvaralački proces. “Ja sam jako slab na muziku. Čovijek je i hrabar, i slab i jak i nemoćan. Nije čovijek ako nije sve to. Muzika može umnogome da me šeta, i pažljivo biram sa kim ću da se “sudarim” ujutro u kolima. U biti sam ovisnik od muzike”, rekao je Perišić. Cerović potpuno otvoreno, kako reče, u poslednje vrijeme manje sluša muziku. “Ne znam da li je to zbog nekog procesa starenja. Prolazi neko vrijeme i pretpostavljam da su moja čula i da je moj organizam nekad previše opterećen muzikom sobzirom da se toliko u profesionalnom smislu dajem. Nemam nekad tu vrstu komfora da mogu bezbrižno da slušam muziku. I u radu sa studentima vrlo pažljivo slušam muziku i bavim se njenom suštinom, tokom i izvjesnim problemima u izvođaštvu. Kada uvidim da previše analitički slušam muziku to mi bude opterećenje i onda na neko vrijeme stavljam neku vrstu distance i slušam tišinu, vjetar i to mi je odmor za čula”, kaže Cerović. Sa posebnom emocijom prisjetili su se gitaristi iz Nikšića početaka Gitar festa, koji je već godinama jedna od prestižnih svetkovina klasične gitare širom međunarodne zajednice. Njihov stvaralački entuzijazam prepoznao je tadašnji direktor Zahumlja Vojo Krivokapić uz čiji su podršku osnovali školu gitare i organizovali mjesčne koncerte iz kojih će izrasti Gitar fest. “ To je najdivniji period, ta želja, tolika aenrgija da neko dođe na taj koncert. Ja stojim ispred vrata Zahumlja i virim da li neko ide, hoće li doći neko na koncert. Ta sreća i to blagostanje pune sale je neopisivo. Festival se dogodio upravo tu, u maloj sali Zahumlja sa nekih osamdesetak mjesta, i sa jednim minimalnim budžetom koji je tražio i dovodio umjetnike u Nikšić”, prisjeća se Perišić. Najveći izazov kaže Cerovic bio je pridobiti, ali i edukovati publiku. No, povjerenje je raslo i potvrđivalo se iz godine u godinu, a prije par mjeseci krunisano je jubilarnim dvadesetim izdanjem Gitar festa. “Generalno smo zadovoljni kako je protekao festival kojim smo obilježili dvadeset godina postojanja. Shvatili smo na kraju da je to veliki jubilej sobzirom da se radi o manifestaciji koja je, kako je Goran lijepo rekao, krenula iz nekih skromnih uslova i razvijala se iz godine u godinu. Tu nikada nije bilo pauze, završi se jedno izdanj mi smo već u razgovorima za sledeće. Planiramo program, tražimo načine finansiranja”, napominje Cerović. Iako u društvu u kojem je umjetnost ,kako kažu, zapala u krizu, a spektakl i zabava postali dominatni pravci Cerović i Perišić uvjeravaju da ima publike koja cijeni, njeguje i živi umjetnost. Uliva to nadu da će Festival gitare nastaviti da edukuje, i umjetnost i klasičnu muziku čini dostupnom. Smatraju naši priznati gitaristi i da je kroz umjetnost neophodno graditi identitet ustanova, grad, te da je u eri društvenih mreža, instant sadržaja neophodno zaokupiti pažnju mladim generacijama, koliko god je to teško, pravim vrijednostima.