Naftarica i nesvrstani

2026-03-12 - 06:48

Istog trenutka je moj komšija izletio iz kuće i panično me pozvao da idem sa njim, da “ugrabimo”, što, naravno, nisam učinio. Ako je baš tako kako je saopšteno, parkiraću auto, i ovo goriva što imam u rezervoaru čuvaću samo za hitne prilike. Takva i tako plasirana informacija mi je izazvala lavinu i ružnih i lijepih sjećanja. Ružna su bila uglavnom vezana za ratne devedesete, za međunarodne sankcije i za prodavanje nafte na crno, u bidonima na tuškoj pjaci. Ko to nije zapamtio, taj nikada neće znati šta zaista znači nestašica i “potpuna obustava uvoza”. Bilo i ne povratilo se. Mnogo više topline oko srca izazvalo mi je prisjećanje na staru dobru i zaboravljenu “naftaricu”. Ko to još pamti? Peć na naftu? Zar je i to postojalo i kako je bilo isplativo, pitaće neko iz mlađe generacije. "Naftarica” se pojavila negdje u drugoj polovini šezdesetih i čitavu deceniju, pa i deceniju i po, bila najpopularniji način grijanja. Izguglao sam i našao reklamu “Alfa” iz tog perioda sa modelima i cijenama. Pronašao sam onu kakvu sam imao u mojoj sobi kao srednjoškolac. I odmah osjetio nezaboravni miris nafte dok se puni rezervoar. Zalihe su stajale u plastičnom buretu u garaži. Kako današnjim generacijama mladih objasniti da je tadašnja državna zajednica SFRJ imala u svakom trenutku toliko nafte da je grijanje na taj način koštalo koliko sada na hrastovinu. Nikako, osim da ih uputim da izguglaju - Jugoslavija i nesvrstani. Te lekcije, kao posebne, u udžbenicima nema, osim u okviru lekcije o hladnom ratu. A moralo bi biti makar onoliko koliko će vam na vrlo kratak upit odgovoriti ChatGPT: "Pokret nesvrstanih je međunarodni politički pokret država koje tokom Hladnog rata nisu željele da se svrstaju ni uz zapadni blok predvođen SAD-om, ni uz istočni blok predvođen SSSR-om. Pokret je osnovan 1961. godine u Beograd na prvoj konferenciji nesvrstanih država. U to vrijeme mnoge zemlje Azije i Afrike tek su stekle nezavisnost i željele su da vode samostalnu spoljnju politiku bez uticaja velikih sila. Najvažniji lideri koji su pokrenuli Pokret nesvrstanih bili su Josip Broz Tito – predsjednik Jugoslavije, Jawaharlal Nehru – premijer Indije, Gamal Abdel Nasser – predsjednik Egipta, Sukarno – predsjednik Indonezije, Kwame Nkrumah – predsjednik Gane. Ovi lideri su željeli saradnju između država koje nisu dio velikih vojnih saveza. Glavne ideje Pokreta nesvrstanih bile su: nezavisnost država i suverenitet, nesvrstavanje u vojne blokove, mirno rješavanje sukoba, borba protiv kolonijalizma i imperijalizma, ravnopravnost i saradnja među državama. Pokret nesvrstanih je tokom Hladnog rata okupljao veliki broj država iz Azije, Afrike i Latinske Amerike. Imao je važnu ulogu u međunarodnoj politici, jer je predstavljao treći politički blok koji je pokušavao da očuva mir i nezavisnost manjih država”. Eto, makar toliko bi bilo dovoljno da svaki obrazovani mladi čovjek i danas zna. Sve u svemu, zahvaljujući ugledu SFRJ među zemljama Azije i Afrike, tadašnja zajednica južnih Slovena nije mogla biti bez nafte, koliko i bilo koja država sada bez piva. Naravno da ne možemo vratiti vrijeme, inače bih ja vratio “naftaricu”. Na njenom mjestu je danas opet “Alfina” peć, ali na pelet, za centralno grijanje. Nego da se vratimo na vijest sa početka. Na saopštenje kojem su mediji dodali kako nezvanično saznaju da su neke pumpe već suve, a da bi ostale u problemima mogle biti već sjutra. I takvu informaciju, da je Crna Gora u naftnoj krizi, pozivajući se na crnogorske medije, prenijeli su mediji u regionu, odnosno u susjednim državama. U kojima se ništa slično nije dešavalo. Zanimljivo da u toliko globalno povezanom i uvezanom svijetu samo Crnoj Gori prijeti realan rizik da dođe do prekida snabdijevanja gorivom. Dakle, jedno obično saopštenje i jedno medijski “nezvanično”, dovelo je one noći do panike, kolapsa i nemilih scena na pumpama. U redu je, svakom normalnom čovjeku je jasno da je ovaj rat na Bliskom istoku najteža prijetnja za čovječanstvo poslije Drugog svjetskog rata. Ali, ako neće biti goriva, ako treba da parkiramo auta i da bježimo u skloništa, to bi, valjda, pripadalo nekom drugom da građanima saopšti, a ne nekakvom udruženju kompanija koje su jedino zabrinute za sopstveni profit. Četvrti je dan od te vijesti. Upravo sam na pumpi. Nema nikoga. Sipam čitavih deset litara i plaćam skuplje euro i šezdeset centi. Taman koliko košta dojč u Beranama, kojih svakog dana popijem makar dva. Hvala jedino za asocijaciju na “naftaricu” i nesvrstane.