Neke su ljubavi tužne
2026-03-10 - 07:38
Tekst i fotografije: Rale Radonjić Prije petnaestak godina jedan je dječak od 15 godina učeći da vozi učio da gradi svoj automobil iz snova u hodu, mijenjajući koliko je mogao i umio djelove sa jednog porodičnog hečbeka, kakav je bio Reno 19 sa sasvim običnim 1,4 motorom, onima sa malo boljih varijanti tog modela. Tako je unutrašnjost, vješanje, kočnice i felne vremenom prebacivao sa verzije sa 16V. Foto: Rale Radonjić Njegov Reno nije bio samo auto, bio je učitelj, i ne samo vožnje, pružio mu je priliku da kroz rad na jednom takvom projektu nauči o mehanici, elektronici i strpljenju više nego iz bilo kojeg udžbenika, jer se lekcije u praksi kod tako mladog mozga željnog učenja teško mogu porediti sa bilo kojom školom automehanike. Foto: Rale Radonjić U jednom trenutku sve je bilo spremno da se u autu nađe najjači mogući (fabrički) motor koji se može montirati u njemu. Takav je u određenom trenutku izašao u oglasima iz Megana Coach prve generacije, F7R sa 2000ccm i 147KS i JC5 mjenjač kakav se nalazio samo u najboljim sportskim modelima Renoa, kao što je pomenuti Megane, Clio Wiliams sa svojim varijacijama i bili su šlag na torti ozbiljnog projekta koji je Saša gradio godinama. Foto: Rale Radonjić Nažalost, prije deset godina sa njim je, srećom – nepovrijeđen, doživio udes iz kojeg je Reno izvukao deblji kraj. Autu nije bilo spasa, ali je motor mogao sačuvati, vjerujući da će negdje ponovo moći da prede i reži, po potrebi. Foto: Rale Radonjić Nakon samo mjesec dana, Saša je u garaži u Pljevljima pronašao jedan Chamade, za koji je znao da postoji još od ranije. Dogovor je brzo postignut i Chamade je dobio novog vlasnika nakon 14 godina. Foto: Rale Radonjić Stanje je bilo besprekorno, pa osim lakiranja prednjeg i zadnjeg branika, nije zahtijevalo nikakva druga ulaganja. Fabrički je u njemu bio 1,8 16V benzinski motor, koji je Saša odmah zamijenio sa onim od 2000cmm koji je ostao iz prethodnika. Foto: Rale Radonjić Uz odlično vješanje i kočnice koje su bile u Chamadu, jači motor je bio sprega starog i novog člana porodice, svojevrsna štafeta u maratonu koji mogu shvatiti samo oni koji automobile doživljavaju kao malo više od prevoznog sredstva. Foto: Rale Radonjić Fotografije su nastale prije šest godina, a u jednom trenutku, nažalost, Saša je odlučio prodati Chamade kad je situacija u porodici od njega to zahtijevala. Teška srca automobil je predao u ruke drugome, a danas se ponovo nalazi u oglasima, pa smo od aktuelnog vlasnika dobili dozvolu da o Renou pišemo iz Sašinog ugla, što nije praksa u ovim pričama. Drugačije se ne bi znalo o ljubavi koju može čovjek osjećati prema mašini i značenju koje može da nosi veza krvi i sklopa koji je napravljen da preveze od tačke A do tačke B. Potpisnik ovih redova zahvalan je obojici.