Nema Vječnih Prijatelja Među Državama i Narodima

2026-02-25 - 06:57

Dobro jutro! Jedna izjava poslanice bošnjačke stranke bila je dovoljna za erupciju mržnje i nezadovoljstva na društvenim mrežama. Bošnjaci protiv Crnogoraca, Crnogorci protiv Hrvata, Hrvati protiv BošnjakaAlbanci protiv Bošnjaka – sve su vidljivije napukline u komunikaciji. Izgleda da je gubitak percepcije o Srbiji kao prijetnji učinilo da malo bolje upoznamo jedni druge, i da nam se to što smo spoznali nimalo ne sviđa. Nemojte zaboravit da se priključite našoj Viber zajednici. Nema Vječnih Prijatelja Među Državama i Narodima Izgleda da smo svih ovih godina nakon razornih ratova devedesetih živjeli u stanju samoobmane u kojoj smo prećerano romantizovali solidarnost koja je bila potkovana otporom prema srpskom nacionalizmu kao zajedničkoj prijetnji. Sada, kada je srpski nacionalizam u nekoj vrsti defanzive, posebno nakon što je Kurti riješio Vučića na Kosovu i dokazao da je srpski probuđeni tigar u stvari pravljen od papira, došli smo u situaciju da prijetnju i pritisak iz Beograda doživljavamo habitualno. Drugim riječima, toliko smo se navikli na Vučićeve i Dodikove nacionalističke tirade da smo oguglali i da više ne vidimo velikosrpski nacionalizam kao prijetnju. Bar ne u mjeri u kojoj je to slučaj bio do prije par godina. Kada smo malo prodisali od hegemonskog nacionalizma koji je zadirao u svako od naših dvorišta, došlo je vrijeme da se posvetimo našim sopstvenim nacionalnim mitovima i narativima i da shvatimo da oni nisu kompatibilni, što je i prirodno. Nacionalizam, ako ga doživljavamo kao društveni pokret koji se mobiliše da izjednači nacionalne, etničke i političke granice, u kontekstu preklapajućih etničkih granica Balkana, skoro kao po prirodnim zakonima ne može da trpi više konkurenta na jednoj teritoriji. Zato bošnjački i crnogorski aktivisti ovako burno reaguju. Jer mi nije jasno da je neko danas tek osvjestio da je Bošnjačka stranka etno-nacionalistička stranka. Kao i NSD. Kao i HGI i albanske partije i koalicije. Te su partije okupljene oko etno-nacionalnih identiteta. U samoj svojoj strukturi nedemokratske i isključive. U HGI-u je nesamislivo viđeti Srbina ili Crnogorca, kao i h NSD-u Hrvata. To su partije koje su dizajnirane za politički aparthejd. I normalno je da će između njih i Crnogoraca čiji se nacionalisti još uvijek stide da priznaju da su nacionalisti – kad tad izbiti tenzija. Posebno kada se spoljna prijetnja doima dalekom i ne doživljava ozbiljno. Vrlo su izvjesne tenzije između Bošnjaka i albanskih nacionalista koji dovode u pitanje slovenski bošnjački identitet mnogih Sandžaklija. Slična netrpeljivost se kuva između Crnogoraca i Albanaca, ali i Crnogoraca i Hrvata, čiji desničari ovih dana po mrežama govore o hrvatskoj Boki. Ako bi sebi dozvolili zdravu dozu paranoje i zapitali se qui bono od svega ovoga, odgovor o tome da li je BIA u sve ovo umješala prste bi se ponudio sam. BIA i svi takvi akteri rado koriste pukotine koje sami pravimo. Bošnjaci i Hrvati u Bosni su u najgorim odnosima još od Vašingtonskog sporazuma. Hrvati i Crnogorci su na ivici najviše zbog poteza dijela crnogorske vlasti. Jedino ko za sada nema međusobnih problema su Hrvati i Albanci koji ne dijele granice i nemaju prilike za trenje. Očekivati da ćemo se lišiti sopstvenih identiteta je jalova iluzija. Jedini lijek na ranu je sloboda i nenametanje sopstvenih pogleda ja avijet. Prosto i jednostavno što bi rekao Džejms Bond – Live and Let Live. Živi i pušti druge da žive. Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo. S poštovanjem, Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a (Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a).