Njemački list: Vučić potrošio sav kredit koji mu je EU dala

2026-02-04 - 10:38

Na početku teksta autor objašnjava da američkog predsjednika Donalda Trampa prati glas da se poslije glasnih prijetnji uvijek povuče. Ali i da to pravilo ne važi uvijek: „Tramp itekako misli ozbiljno. To prije svega osjećaju slabi protivnici, poput otetog predsjednika Venecuele. Drugi primjer je Srbija sa svojim samo prividno snažnim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Dugo je izgledalo kao da će se beogradski vladar moći da izbjegne zahtjeve Vašingtona. Međutim, na kraju je morao da popusti, i to bez slanja američke armade u Jadran. Bilo je dovoljno da Vašington još jednom ne suspenduje sankcije protiv najveće energetske kompanije, NIS-a. Suočen sa energetskom krizom i ugroženim snabdijevanjem gorivom svojih ionako uznemirenih građana, Vučić je poklekao pred Trampovom prijetnjom koja je postala vrlo stvarna. Jer američkom predsjedniku je ruski većinski udio u NIS-u već dugo bio trn u oku, baš kao što Tramp nastoji da ograniči i druge ruske energetske interese. Tu spadaju ograničavanje ruskog izvoza nafte u Indiju, sankcije protiv Gasproma ili prisilna prodaja poslovanja Lukoila američkom investicionom fondu Carlyle.“ Autor napominje da Trampova intervencija u Beogradu mijenja ravnotežu moći na Zapadnom Balkanu, pošto se smanjuje uticaj Moskve u regionu. Orban kao dobitnik „Dobitnik nove energetske podjele karata je Vučićev kompija, mađarski premijer Viktor Orban. Energetski koncern MOL iz Budimpešte, koji je pod njegovim uticajem, trebalo bi da postane novi većinski vlasnik NIS-a, ukoliko Amerikanci daju saglasnost — a za sada sve ukazuje na to. MOL i dalje dobija gas i povoljnu naftu iz Rusije. Sa NIS-om u portfoliju, Mađari bi dominirali tržištem nafte na Zapadnom Balkanu. Investitori s tim povezuju velika očekivanja. Od kada su se pojavile prve glasine o preuzimanju, cijena akcija MOL-a porasla je za trećinu.“ U tekstu se podsjeća da „neliberalni“ Orban ima dobre odnose i sa Trampom i sa Putinom, te da se u Evropskoj uniji protivi svakom pokušaju slabljenja Rusije. „Njegova bliskost sa Moskvom izaziva nezadovoljstvo unutar Unije. Španija i Rumunija su zbog toga mađarskim investitorima uskratile mogućnost ulaganja u željezničke i energetske kompanije. Eon je morao da odloži prodaju rumunske ćerke-firme. Ipak, ulazak u NIS predstavlja Orbanov veliki uspjeh. Uz njegovu pomoć Rusija ostaje u igri kao snabdjevač naftom i gasom. Osim toga, protiv plana EU da zabrani uvoz energije iz Putinove države, Mađarska namjerava da pokrene postupak pred Evropskim sudom pravde.“ U tekstu se napominje da će u Mađarskoj biti održani izbori prije nego što sud donese odluku, i da od njihovog ishoda u aprilu zavisi „koliko dugo će države u centru Evrope još puniti rusku ratnu kasu uvozom nafte i gasa“. „Sa Vučićem to se čini sve manje mogućim“ Potom slijedi dodatna analiza pozicije Vučića u ovom energetskom pokeru: „Uprkos Orbanovoj distanci prema EU, ironičan je obrt da Vučićevo oslanjanje na Orbana znači približavanje Evropskoj uniji, čija pravila važe i za MOL. Jedan potez pera iz Vašingtona vratio je vladara u Beogradu, koji je sebe vidio kao ravnopravnog sa predsjednicima Rusije i Kine, u stvarnost: Vučić je vladar male zemlje sa usporenim privrednim rastom, ranjivim pravosudnim sistemom i stanovništvom koje mu se toliko snažno suprotstavlja da je morao da obeća vanredne izbore.“ Autor podsjeća da je Srbija od 2012. godine kandidat za članstvo u EU i da kao najveća zemlja Zapadnog Balkana, ima ključnu poziciju u regionu. „Brisel bi trebalo da zadrži tu perspektivu, ali da se osloni na političare koji taj cilj ozbiljno shvataju. Sa Vučićem, koji godinama dominira političkom scenom u Beogradu, to se čini sve manje mogućim. On ne samo da je potrošio povjerenje kod velikog dijela sopstvenog stanovništva, već i sav kredit koji mu je Evropska unija ikada dala.“ *Ovaj izbor iz štampe sadrži citate, odlomke i sažetke iz medija na njemačkom jeziku i ne odražava stavove redakcije.