"Obraz" poruka o časti: Nijedno dijete ne zaslužuje da bude samo i uplašeno

2026-03-07 - 06:17

Film „Obraz“, u režiji Nikole Vukčevića, crnogorska je drama koja govori o časti, porodici i teškim životnim odlukama. Radnja prati mladog čovjeka koji se suočava s teškim okolnostima i moralnim dilemama, dok istovremeno pokušava da sačuva „obraz“ – lični i porodični ugled. Radnja filma smještena je u period Drugog svjetskog rata i inspirisana je legendom o Nuru Doki. Tokom 36 sati, progonjeno dijete koje je izgubilo roditelje, bježeći od fašističke jedinice, pronalazi utočište u kući Albanca Nura Doke. Iako su različite vjere i nacije, Nur se suočava s teškom odlukom – da li da zaštiti dijete i rizikuje bezbjednost svoje porodice ili da ga preda progoniteljima kako bi sačuvao dom i najbliže. Dijete koje je u ratu izgubilo roditelje tumači devetnaestogodišnji Vuk Bulajić iz Podgorice. Snaga njegove uloge ogleda se u snažnoj emociji. Kroz tišinu i unutrašnju borbu Vuk nosi važan dio priče i postaje simbol straha, nade i preživljavanja u teškim ratnim okolnostima. U razgovoru za Portal RTCG kaže da je, kada je na kastingu dobio ulogu „prognanog“ dječaka, imao samo jedanaest godina, bez mnogo životnog iskustva, te da je tokom priprema pronašao bol koju dječak nosi sa sobom. „Imali smo duge i veoma ozbiljne pripreme prije snimanja. Na pripremama sam pronašao tu bol koju dječak nosi i ta emocija me je cijelo vrijeme vodila. To je spoznaja da nijedno dijete ne zaslužuje da bude samo i uplašeno“, rekao je Bulajić. Dodaje da tada nije mnogo znao o ratu, vjeri, patnji i posljedicama koje jedno dijete može da preživi. Svaka scena nosi dio istine i emocije, ispričane da ostave trag, kaže Vuk, a najemotivnija mu je bila ona u kojoj su sekunde trajale kao godine dok je iščekivao spas. „Najemotivnija mi je bila scena kada sam stajao na vratima i čekao da me prime u kuću. Tada sam to doživio kao jedinu nadu da budem spašen, jer zavisim od milosti drugih i nemam nikoga osim njih, koje prvi put vidim“, priča Vuk. Ratne posljedice koje, nažalost, preživljavaju djeca širom svijeta i dalje se dešavaju, a ne bi smjele, mišljenja je Vuk, zbog čega je tema iz filma „Obraz“ aktuelna i danas. „Uspjeh je ako makar i malo uspijemo da utičemo na svijest o ovom aktuelnom problemu“, ukazuje Vuk. Za njega je cijelo snimanje bilo veoma izazovno i kompleksno, ali ujedno i veliko iskustvo, jer je imao priliku da uči od iskusne glumačke i filmske ekipe. Čitajući Mešu Selimovića, susreo se s mišlju da na svijetu ima mnogo više dobrih nego zlih ljudi. Te riječi su mu se, kako ističe, vratile dok je gledao film „Obraz“. „Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više. Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute. Tada sam razumio veličinu ljudi iz tog vremena i da u Crnoj Gori dobri ljudi nijesu nikada ćutali, jer im je bio bitniji obraz i riječ čak i od života.“ Te riječi su ga, kaže, podsjetile koliko su teme časti, hrabrosti i ljudskosti univerzalne i važne u svakom vremenu. „Obraz“ ima više od dvadeset pet međunarodnih selekcija i nagrada, te je nacionalni kandidat Crne Gore za Oskara. Glumačku okosnicu čine Edon Rizvanoli, Igor Benčina, Nikola Ristanovski, Alban Ukaj, Selman Jusufi, Xhejlana Terbunja, dok crnogorski glumci uključuju Aleksandra Radulovića, Branimira Popovića, Anu Vučković i Zefa Bato Dedivanovića. Dječije uloge, osim Vuka tumače Elez Adžović, Merisa Adžović i Hana Pavlović. "Obraz" je prikazan na skoro 30 značajnih Festivala širom svijeta i osvojio oko 20 nagrada. Na sceni „svoj na svome“ Nakon što je kao trogodišnjak odgledao lutkarsku predstavu i bio njome fasciniran, nije propustio nijednu narednu. Glumu je zavolio od malih nogu. „Od malena sam scenu doživljavao kao ‘svoj na svome’. Tada sam najslobodniji. Vremenom sam shvatio da to nije samo interesovanje, već poziv kojem želim da se posvetim. Volim proces od čitanja scenarija i traženja motiva u liku, a najviše trenutak kada lik zaživi na sceni. Taj osjećaj zajedništva na setu, kada se stvara nešto novo, zaista je poseban“, naglašava Vuk. Prvi honorar sa devet godina Ozbiljniji susret s kamerom imao je snimajući reklamu, kada je zaradio i prvi honorar. „To je bila reklama za jednu mobilnu mrežu. Tada sam imao prvi ozbiljniji susret s kamerom i glumcima i bio sam presrećan. Sa devet godina zaradio sam svoj prvi honorar od glume“, rekao je Bulajić. Odrastanje uz kamere i setove bilo je izazovno, jer je, kako kaže, ponekad morao da „odraste brže“ od vršnjaka i propusti igre sa drugovima. „Sjećam se kada su me drugovi zvali da se igramo, a ja učio pjesmu za recitovanje. Često sam se pripremao za školske predstave i učio tekstove, iako mi je tada igra bila najvažnija. Nekad mi je bilo teško, ali danas sam zahvalan zbog toga“, kazao je Vuk. Volim priče koje nose snažnu poruku Prema njegovom mišljenju, svaka uloga nosi novu lekciju i novo iskustvo. „Volim priče koje nose snažnu poruku i mogu da dotaknu ljude“, kaže Vuk. Smatra da je talenat samo početak, dok su za glumu neophodni posvećenost, disciplina i istrajnost. „U glumi se mijenjate, rastete i imate priliku da proživite druge živote, osjetite tuđe emocije i ono najvrijednije ponesete sa sobom. Upravo to mi je najljepše. Nikada ništa u glumi ne doživljavam kao teško, niti mi je predstavljala teret“, rekao je Vuk. Najveća podrška su mu ljudi koji su vjerovali u njega i kada sam nije bio siguran – prije svega porodica i prijatelji. Sebe najviše vidi u filmu i nada se da će svakom novom ulogom dotaći srca publike. „Nadam se da će svaka nova uloga donijeti mogućnost transformacije, da učim o sebi i prenesem emociju publici. Gluma nije samo zabava, ona je i način da se prenese poruka. Film i pozorište su prozor u svijet – nekad stvarni, ponekad izmišljeni – a moja uloga je da ih doživim i emociju prenesem publici što iskrenije“, poručuje Vuk.