Od Antarktika do prvih linija fronta: Ukrajinski 'vojni pingvini'

2026-02-09 - 06:57

Ovaj pedesetdvogodišnjak je jedan od ukrajinskih „vojnih pingvina“, malog broja ljudi koji su služili u ukrajinskoj istraživačkoj bazi na Antarktiku, da bi se vratili u svoju zemlju i borili. Veze Ukrajine sa najhladnijim kontinentom datiraju još od početka prošlog vijeka, kada je Anton Omeljčenko, rođen u Poltavskoj oblasti današnje Ukrajine, preživio nesrećnu britansku ekspediciju na Južni pol od 1910. do 1913. godine. Tokom sovjetskog perioda, ukrajinska kompanija za avione Antonov pravila je specijalizovane avione za podršku polarnim bazama, dok je fabrika u Harkivu proizvodila gusjenična vozila za upotrebu na Antarktiku. Veliki dio istraživača koji su radili u sovjetskim polarnim bazama bili su Ukrajinci, ali kada se SSSR raspao, Rusija je preuzela pravo na svih dvanaest antarktičkih baza Sovjetskog Saveza. Olena Maruševska, portparolka ukrajinskog Nacionalnog antarktičkog naučnog centra, kaže da je Ukrajina početkom devedesetih imala „mnogo naučnika koji nijesu imali gdje da rade. A njihova specijalizacija je bila istraživač Antarktika“. Velika Britanija je 1996. prodala Ukrajini svoju istraživačku bazu Faradej – zajedno s njenim udobnim britanskim pabom – za jednu funtu. Sporazum je pratilo obećanje da će ukrajinski naučnici nastaviti britansko meteorološko istraživanje koje je započeto 1947. Ukrajina je bazu nazvala po Vladimiru Vernadskom, prvom predsjedniku Ukrajinske akademije nauka. Prošle sedmice, 6. februara, navršilo se 30 godina od zvanične predaje baze. Lišenko je krajem februara 2022. bio na pola puta od 15.000 kilometara do stanice Vernadski radi svog četvrtog angažmana u bazi, kada je stigla vijest da je Rusija pokrenula invaziju. Njegova uloga dizel-električara na stanici nije se mogla popuniti u kratkom roku, pa je skoro godinu dana mogao samo da prati vijesti dok su ruske snage napredovale ka njegovom rodnom gradu. „Bilo je veoma teško“, prisjetio se Lišenko. „Ja sam iz Harkiva, moja porodica je bila u Harkivu i nijesam mogao ni na koji način da utičem na situaciju.“ Kada se njegova antarktička ekspedicija završila u proljeće 2023, Lišenko se vratio u Ukrajinu i prijavio se da vodi pješadijsku jurišnu grupu. U oktobru te godine teško je ranjen ruskom granatom i amputirana mu je desna noga. Dok se oporavljao u bolnici u Kijevu u januaru 2024. godine, antarktički veteran je ponovo jedva izbjegao smrt kada je ruska krstareća raketa „Kalibar“ udarila u njegovo bolničko odjeljenje, samo 15 metara od njegovog kreveta. Bojeva glava rakete mase pola tone nije eksplodirala. Lišenko kaže da mu od života na Antarktiku najviše nedostaje drugarstvo. S malom ekipom od oko 12 ljudi koji provode 13 mjeseci u jednom od najpustijih predjela na svijetu, „odnosi među ljudima tamo prevazilaze prijateljstvo, postaju kao porodica“, kaže Lišenko. „Zato što radite zajedno sa ovim ljudima 24 sata svaki dan i zavisite jedni od drugih, prijateljstva su takva da na kraju ostanete u kontaktu cijelog života.“ Uprkos tome što hoda uz pomoć proteze, Lišenko se vratio u Vernadski u februaru 2025. na kratku smjenu usljed nedostatka osoblja. „Nažalost, što se tiče našeg osoblja, nijesmo u sjajnoj situaciji jer se mnogo naših momaka bori“, rekao je on. Ranije se našalio da je njegova jednomjesečna smjena kao „antarktički pirat, s jednom nogom i pingvinom na ramenu“. Ukupno su 32 naučnika i tehničara bila angažovana u stanici Vernadski i borila se za Ukrajinu. Jedan od onih koji trenutno služe na frontu je Mihajlo, čiji je vojni pozivni znak donekle neizbježan – „Biolog“. Morski biolog je bio u stanici Vernadski 2021, a trenutno je stacioniran na prvim linijama fronta kao specijalista za dronove. „Na neki način, moj rad sada (na prvim linijama fronta) podsjeća na naučnu aktivnost“, rekao je za RSE. „Radim s bespilotnim letjelicama. Dakle, radimo nešto novo i što mnogi ne razumiju. Idemo na udaljena, zaboravljena mjesta i pokušavamo da radimo po svakom vremenu.“ Ali tu, kaže, sličnosti prestaju. „Kada ste u borbenoj misiji, ne možete se opustiti. Svaki zvuk može biti važan. Svaki vaš postupak može imati tragične posljedice.“ Mihajlova naučna karijera je sada „na ledu“, ali se nada da će joj se uskoro vratiti. „Ne vidim svoj život bez toga“, kaže on. „I, ako mi zdravlje dozvoli, želim ponovo da odem na Antarktik.“ Baza Vernadski je došla na udar kritika zbog troškova u vrijeme kada su sredstva potrebna za ratne napore Ukrajine. Nacionalni antarktički naučni centar zemlje branio je troškove antarktičke ispostave, koja je djelimično finansirana stranim grantovima čija je upotreba u vojne svrhe izričito zabranjena. „Ukrajina je jedna od nekoliko desetina zemalja koje imaju stanice na Antarktiku koje rade tokom cijele godine i pravo glasa u Antarktičkom sporazumu“, naveo je centar u saopštenju u maju 2024, dodajući da „Rusija ima nekoliko stanica na Antarktiku, finansira sve njih, a neke od njih modernizuje čak i tokom rata. Biće veoma srećni ako Ukrajina prestane da istražuje Antarktik i učestvuje u Sporazumu.“ Portparolka Olena Maruševska je za RSE rekla da, pored toga što stavlja Ukrajinu na mapu polarnih istraživanja, baza služi i kao značajan instrument meke moći. „Na primjer, sada imamo dosta saradnje s (latinoameričkim zemljama) koje su nekako neutralne“, kaže ona. „One ne znaju koga da podrže: nas ili Rusiju u ratu.“ Kako Ukrajina sarađuje s tim zemljama na istraživačkim misijama na Antarktiku, kaže ona, „počinju da se osjećaju bliže nama. Počinju da prate politiku. Počinju da glasaju za nas na različitim međunarodnim platformama.“ U sadašnjem geopolitičkom trenutku, kaže ona, baza je „postala zaista važan međunarodni instrument“.