Oficir VCG na naslovnoj strani MIT-a: Moja obaveza da znanje vratim kući

2026-03-01 - 10:46

U intervjuu za Portal RTCG ističe kako napredno znanje, stečeno na MIT-u, u Nacionalnoj bezbjednosnoj agenciji (NSA) i kroz saradnju sa američkom vojskom, želi da prenese u Crnu Goru. Njegova ekspertiza i kontakti mogli bi pomoći u modernizaciji nacionalne sajber doktrine, edukaciji kadrova na fakultetima i zaštiti strateške infrastrukture. Kako je izgledao Vaš put od Crne Gore do školovanja na Američkoj pomorskoj akademiji i koliko je to iskustvo oblikovalo Vaš profesionalni pravac u oblasti sajber bezbjednosti i vještačke inteligencije? Moj put je počeo zahvaljujući Vojsci Crne Gore koja mi je ukazala povjerenje i omogućila selekciju za školovanje na Američkoj pomorskoj akademiji. Prelazak u takav sistem bio je ogroman kulturološki i akademski iskorak. Sama Akademija je jedno od najrigoroznijih akademskih okruženja na svijetu, gdje se od vas očekuju disciplina i upornost. Na akademiju sam pošao znajući da ću učiti sajber operacije i nauku o računarima. Tokom školovanja imao sam šansu da radim na konvencionalnim problemima u sajber bezbjednosti sa organizacijama kao što su Microsoft, NASA, U.S. Navy, Booz Allen Hamilton i profesionalcima iz Nacionalne bezbjednosne agencije (NSA). U trećoj godini, nakon što je transformers arhitektura (koju GPT koristi) postala mainstream, otvorile su se mnoge mogućnosti u istraživanju različitih aplikacija AI u sajber bezbjednosti. To me je jako zainteresovalo jer mislim da postoji ogromna korist za upotrebu vještačke inteligencije u našoj zemlji. Istraživanje koje sam započeo u ovoj oblasti na akademiji dovelo me je na MIT, gdje sam nastavio da istražujem u oblasti intersekcije vještačke inteligencije i sajber bezbjednosti. Koliko Vam je vojna obuka i saradnja sa američkim bezbjednosnim institucijama pomogla da danas drugačije sagledavate prijetnje u sajber prostoru? Vojna doktrina vas primarno uči kako da preživite i djelujete u ekstremnim uslovima i neprijateljskom okruženju. Međutim, važno je razumjeti da američka vojska i Nacionalna bezbjednosna agencija (NSA) nijesu samo vojni sistemi. One su doslovno kolijevka modernog digitalnog doba. Tehnologije koje danas uzimamo zdravo za gotovo i koje pokreću globalnu ekonomiju, poput interneta i GPS navigacije, nastale su upravo u tim organizacijama. Zbog te duboke istorije inovacija, ove organizacije se i danas nalaze na samom vrhu globalnog sajber prostora. One diktiraju standarde i prve prepoznaju nove prijetnje. Moje iskustvo rada u takvom okruženju, uključujući projekte povezane sa NSA, suštinski je promijenilo moju perspektivu. Kada učite i radite u sistemu koji je izgradio temelje digitalnog svijeta, više ne posmatrate sajber odbranu kao pasivnu listu tehničkih provjera koje treba ispuniti, već kao aktivno i dinamično ratište. Tamo sam naučio da razmišljam iz ugla napadača. Shvatio sam da jedino potpunim razumijevanjem ofanzivnih taktika i načina na koji protivnik razmišlja možete izgraditi istinski otporne sisteme koji će sjutra štititi našu kritičnu infrastrukturu i naše građane. U okviru istraživanja na MIT univerzitetu bavite se zaštitom pomorske infrastrukture od GPS spoofing napada. Koliko su takve prijetnje realne i da li region Zapadnog Balkana treba ozbiljnije da razmišlja o toj vrsti rizika? Pomorska infrastruktura je kičma globalne trgovine. Kroz moje istraživanje analiziram kako napadači mogu preuzeti kontrolu nad navigacionim sistemima komercijalnih brodova koristeći metode dubokog učenja. Lažiranje GPS signala ili takozvani spoofing više nije samo teorija, to je svakodnevna pojava. Vidjeli smo brojne slučajeve u Crnom moru i na Bliskom istoku gdje brodovi dobijaju lažne koordinate, što može dovesti do sudara ili preusmjeravanja tereta. Region Zapadnog Balkana, a posebno Crna Gora sa Lukom Bar i kompletnim jadranskim basenom, mora ovo shvatiti veoma ozbiljno. Naša obala je naša ogromna strateška prednost, ali i potencijalna meta za hibridna djelovanja u vremenima globalnih tenzija. Koliko je važno povezati tehnologiju i javne politike kada je riječ o razvoju i primjeni vještačke inteligencije u sektoru nacionalne bezbjednosti? Tehnologija bez adekvatne javne politike je neusmjerena, a politika koja ne razumije tehnologiju je opasna. Na mom magistarskom programu na MIT univerzitetu izučavam upravo taj kritični presjek tehnologije i politike, gdje je glavna teza da inženjeri koji donose inovacije moraju imati na umu uticaj te tehnologije na društvo. Kada govorimo o vještačkoj inteligenciji u kontekstu nacionalne bezbjednosti, moramo se osloniti na tehnološko znanje koje je usko povezano sa poznavanjem regulativa i javnih politika. Moramo imati čvrste pravne okvire koji definišu kako se AI koristi za nadzor ili odbranu, kako bismo zaštitili privatnost građana i demokratske vrijednosti, a da istovremeno omogućimo nesmetan tehnološki napredak. Tokom rada u industriji, uključujući iskustvo u kompaniji Vectra AI, istraživali ste bezbjednosne rizike agentske vještačke inteligencije. Da li su AI agenti potencijalno veća prijetnja nego što javnost trenutno percipira? Apsolutno. Tokom rada u industriji i kroz moja istraživanja, poput rada koji se bavi skrivanjem malicioznih aktivnosti u mrežnom saobraćaju, fokusirao sam se na agentsku vještačku inteligenciju. Javnost AI trenutno posmatra kao pametnog asistenta kojem postavljate pitanja. Međutim, AI agenti su potpuno autonomni programi koji sami donose odluke, koriste alate i izvršavaju akcije na internetu, većinom bez ljudskog nadzora. Oni predstavljaju ogromnu prijetnju jer napadačima omogućavaju da automatizuju sofisticirane napade i izvode ih brzinom i u obimu koji do sada apsolutno nije bio moguć. Takođe, AI agenti sami po sebi donose nove rizike kao nedeterministički sistemi koji konstantno haluciniraju. Kako vidite budućnost sajber bezbjednosti u narednih deset godina i koje tehnologije će, po Vašem mišljenju, najviše promijeniti bezbjednosni pejzaž? U narednoj deceniji sajber bezbjednost će biti definisana brzinom reakcije. Definitivno prelazimo iz ere pasivnog nadzora u eru aktivne autonomne odbrane kojom upravlja vještačka inteligencija. Iz dana u dan vidimo kako agentski AI sistemi postaju sve prisutniji, preuzimajući uloge pravih digitalnih radnika koji samostalno donose odluke unutar organizacija. Glavnu promjenu donijeće neurosimbolički AI sistemi i integracija jezičkih modela direktno u bezbjednosnu infrastrukturu. Odbrana će morati da se odvija u milisekundama. Ljudski faktor će biti zadužen isključivo za postavljanje strateških granica i pravila. Istovremeno, mnogi vodeći istraživači u ovom prostoru već uveliko računaju na dolazak opšte vještačke inteligencije (AGI). Zbog takvog eksponencijalnog razvoja tehnologije, niko ne može sa sigurnošću predvidjeti kako će ovaj prostor tačno izgledati za deset godina, ali je jasno da moramo biti spremni na potpuno novu vrstu digitalne realnosti. Više puta ste isticali želju da budete most između Sjedinjenih Američkih Država i Crne Gore u oblasti AI i sajber bezbjednosti. Na koji način konkretno planirate da doprinesete toj saradnji i da li postoji prostor da Crna Gora strateški iskoristi Vaše znanje i iskustvo? Moj primarni cilj je da budem most između tehnološkog vrha koji postoji u Sjedinjenim Američkim Državama i naših institucija. Konkretno, želim da pomognem u prenosu naprednog tehničkog znanja u Crnu Goru. Postoji ogroman prostor za saradnju sa Vojskom i Ministarstvom odbrane na modernizaciji naše nacionalne sajber doktrine. Takođe, želim da uspostavim kanale koji bi našim najtalentovanijim inženjerima i studentima omogućili pristup vrhunskim istraživačkim centrima u Americi. Crna Gora kroz proaktivnu politiku može iskoristiti ovu mrežu kontakata za primjenu i istraživanje vještačke inteligencije, kao i za napredak sajber odbrane. Volio bih da povežem naše fakultete sa institucijama na kojima sam se ja usavršavao i da dovedem talente radi razmjene znanja i iskustava. Da li sebe u budućnosti vidite u Crnoj Gori i postoji li plan da se vratite i doprinesete razvoju domaćeg sistema sajber bezbjednosti i tehnoloških politika? Naravno. Crna Gora je moja domovina i temelj sa kojeg sam krenuo. Bez te osnove ne bih bio ovdje gdje jesam, jer mi je država pružila podršku kada god je to bilo potrebno. Trenutno na MIT univerzitetu i kroz svoje preduzetničke poduhvate gradim duboko tehničko iskustvo koje se može steći samo u globalnim tehnološkim centrima. Međutim, moja obaveza i iskrena želja je da to znanje vratim kući. Dugoročni plan je da direktno doprinesem razvoju našeg nacionalnog AI i sajber ekosistema, edukaciji novih kadrova i kreiranju strateških tehnoloških politika koje će Crnu Goru pozicionirati kao bezbjedno i napredno digitalno društvo.