Opet u fokusu javnosti: Bogatstvo, kontroverze i pominjanje u italijanskoj istrazi

2026-02-28 - 06:26

Aco Đukanović je dugo važio za najbogatijeg čovjeka u Crnoj Gori. Pominjan je i u dokumentaciji italijanskog tužilaštva, koje je istraživalo međunarodni šverc cigareta, ali nikada nije bio osumnjičen. Njegovo ime se provlačilo u mnogim finansijskim aferama, a pokoni crnogorski predsjednik Momir Bulatović je u svojoj knjizi "Pravila ćutanja" napisao, da je Aco bio “ključni igrač u brojnim prljavim poslovima”. U javnosti je poznato da je Aco Đukanović imao istaknutu ulogu u rušenju starog komunističkog rukovodstva, u događajima vezanim za AB (Antibirokratsku revoluciju) 1988/89. godine kao predstavnik studenata Pravnog fakulteta, pisali su ranije mediji. Bio je jedan od onih koji su prozivali komunističke funkcionere da su “jagnjeća brigada”, a narod nije ni slutio da će se samo koju godinu kasnije Aco obresti u društvu likova sa juga Italije i stvarati milionsko bogatstvo, koje će, barem prema tvrdnjama ranije opozicije, ubaciti u “legalne tokove” kroz bankarski sistem. Početkom devedesetih bio je “muzički producent“, gdje se zapažao u žiriju ko će predstavljati Jugoslaviju na Pjesmi Evrovizije 1991. godine. Aco Đukanović je kroz svoju firmu „Maraton“ organizovao i promovisao folk koncerte. Kako su mediji pisali, brzo se iz producentskih voda uključio u poslove koji će biti pod lupom kako javnosti dugo godina kasnije. Ipak, nikada nije formalno okrivljen za bilo šta. Kada se tadašnja SR Jugoslavija našla pod sankcijama i blokadom, cvjetao je šverc nafte i cigareta. Postojale su optužbe da se Aco, koristeći položaj svoga brata Mila kao premijera Crne Gore, otisnuo u unosan “biznis”, što se opisuje u dokumentima tužilaštva u Bariju. Ni italijansko ni naše tužilaštvo nije smatralo da ima elemenata da ga optuži. Italijanski "turisti", kako ih je tadašnja vlast zvala, uključeni u "tranzit" cigareta preko Jadrana, svoje brze glisere su tankovali na pumpi tik uz obalu, na Škveru u Herceg Novom. Tvrdilo se da je vlasnik pumpe bio Aco Đukanović. Tu je stekao brojne “poslovne veze". Devedesete su Đukanoviću prošle u unosnim poslovima sa “italijanskim turistima“. Kako god bilo, to je bila decenija koja je obilježena u namicanju ogromnog bogatstva, do tada nezamislivog za crnogorske prilike. Potom slijedi ulazak u “legalne tokove“, govorili su raniji medijski izvještaji. Nedugo nakon referenduma 2006. godine, 29. avgusta 2006. godine Crnogorska komercijalna banka je prodata mađarskoj OTP banci za 105 miliona eura. Od te akvizicije Aco Đukanović je prihodovao 11 miliona, a Milov kum Dragan Brković (kompanija “Vektra“) čak 19 miliona eura. Onda je podgorička kompanija “Montenova” u vlasništvu Aca Đukanovića, 3. novembra 2006. kupi 30 odsto akcija “Nikšićke banke” za oko 2,3 miliona eura, kako su prenijele “Vijesti” tada. Đukanovićeva firma, nakon transakcije na Montenegroberzi postala je najveći vlasnik "Nikšićke banke“ sa više od 42 odsto akcija. Polovina ukupnog iznosa je plaćena u gotovini, a ostatak u obveznicama stare devizne štednje. Potpuna promjena vizuelnog identiteta banke izvršena je 2007. godine i naziv je promijenjen u Prva banka Crne Gore – osnovana 1901. Uporedo sa tim, promijenjeno je i sjedište banke iz Nikšića, sa novom lokacijom u Podgorici. O radu Prve banke Crne Gore, posebno je pisala novinarska mreža Projekat za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji (OCCRP). "Dokumenti otkrivaju korupciju, pohlepu i nestručnost. Pri sklapanju ovih poslova banka nije poštovala Zakon o sprečavanju pranja novca, vlastita pravila, niti je sledila dobru bankarsku praksu. Veliki broj firmi koje su dobile kredite su na kraju propale. Kupovina nekretnina novcem od kredita uobičajen je način pranja novca. Deo kredita nikad nije otplaćen. Naprotiv, banka je spašena novcem poreskih obveznika. Nije moguće utvrditi da li je banka ikada vratila taj novac", pisali su iz OCCRP. Pitanje je, kažu, zašto bi neka banka finansirala takve kontroverzne biznismene, od kojih su mnogi upravljali firmama koje su iskazivale male ili nikakve prihode i velike gubitke. "Đukanovićeva porodična banka se nalazi u središtu nečasnog saveza između vlasti, organizovanog kriminala i biznisa u Crnoj Gori", tvrdilo se. Tadašnja Vlada i Prva banka odbacile su tvrdnje koje je objavio OCCRP. Nakon što je Centralna banka objelodanila da je Prva banka u problemu, pošto je ukupni iznos depozita na njenim računima manji od iznosa izdatih kredita, Vlada Crne Gore odlučuje da interveniše. Vladin kredit vraćen je jednim dijelom i iz pomoći pojedinih državnih firmi. Jedan od pomagača Prve banke, prema pisanju medija, bilo je i Javno preduzeće Regionalni vodovod, pri čemu se navodi da su troškovi izgradnje regionalnog vodovoda za Crnogorsko primorje porasli za 26 miliona eura, ali nije razjašnjeno da li je uzrok tome bio aranžman sa Prvom bankom, o čemu se izvještavalo u medijima. Zbog finansijske krize i velikih problema sa kojima se suočila Prva banka spašavana je sa državnom pozajmicom od 44 miliona eura. Postojale su tvrdnje da se dovodi u pitanje realno vraćanje tog duga državi već da se se radi o fiktivnom vraćanju kroz knjige i manipulacije. Koliko je država Crna Gora bila blagonaklona prema Acu Đukanoviću, pokazuje i afera "Limenka”. Aco Đukanović je 2008. godine platio tri miliona i 300 hiljada eura na ime zakupa zemljišta na kojoj se nalazi zgrada policije “Limenka” u Podgorici. Država je poslije toga morala da sa tog placa od preko sedam i po hiljada kvadratnih metara u širem centru, ukloni objekat i preda ga Đukanoviću. Pošto to nije učinjeno, on je tužio državu zahtijevajući da mu plati odštetu. Vrhovni sud je donio konačnu odluku – da mu građani Crne Gore isplate 10 i po miliona eura. Iako je takva odluka Vrhovnog suda izazvala negodovanje dijela opozicionih partija i nevladinog sektora koji su ukazivali na zloupotrebe, nadležni organi dosad nijesu preduzeli ništa u vezi sa rasvjetljavanjem ovog slučaja i utvrđivanjem odgovornosti. Nepoštovanje ugovorenih obaveza klijenata i loša procjena njihove finansijske stabilnosti, napravili su od Prve banke jednog od najvećih veleposjednika u Crnoj Gori, upozoravali su ranije mediji. Prva banka je oduzimanjem imovine zbog nevraćanja kredita, postala vlasnik nekoliko stotina hiljada kvadrata zemlje – 50 atraktivnih zemljišnih parcela i kompleksa lokacija od Ulcinja, Budve, Herceg Novog, Podgorice, Nikšića preko Danilovgrada, do Žabljaka i Kolašina... Aco Đukanović godinama je pokušavao prodajom da povrati milione eura zarobljenih u nekretninama, ali mnoge od njih nikako da pronađu novog vlasnika.