Pet godina od smrti Đorđa Balaševića: Put do zvijezda je samo etapa kružnog puta do sebe

2026-02-19 - 09:36

Na današnji dan, 19. februara 2021. godine, preminuo je najpopularniji jugoslovenski kantautor i pjesnik Đorđe Balašević. Balašević je preminuo 19. 2. 2021. u 68. godini tokom liječenja od koronavirusa u Kliničkom centru Vojvodina. U Infektivnu kliniku Kliničkog centra Vojvodina u Novom Sadu Balašević je bio primljen tri dana ranije, a kako su tad javili mediji, bio je u jako lošem stanju. Ljekari su preuzeli sve neophodne mjere liječenja, ali do poboljšanja nije dolazilo. Balašević je u novembu 2019. godine imao infarkt, i tada su mu ugrađeni stentovi i tada je morao da otkaže svoje nastupe, a poslije toga uslijedila je i korona. Rođen je 11. maja 1953. u Novom Sadu. Karijeru je počeo 1977. godine u bendu Žetva koji je napustio kako bi formirao Rani mraz u kom je sa njim bio i Bora Đorđević i Bilja Krstić. Poslije dva albuma, odlučio se za solo karijeru koju su obilježile na stotine hitova kao i njegovi čuveni novogodišnji nastupi. Osim pjesama, Panonski mornar, imao je i drugačije načine izražavanja. Objavio je romane “Tri posleratna druga”, “Jedan od onih života”, potom “Kalendar mog djetinjstva” i “Rani mraz”, koji je opisan kao “scenario za dugometražnu igranu baladu”, a jedno vrijeme je pisao i novinske kolumne. Upravo se i Balaševićeva rediteljska avantura završila filmom “Rani mraz”. Prije toga, ovaj kantautor ostvario je uloge i na televiziji, pa je glumio u serijama “Vojnici”, “Pop Ćira i pop Spira”, “Specijalna redakcija”. Balašević je sahranjen u Novom Sadu, 21. februara. U svojoj autobiografiji je napisao: “Oni koji su me zavoljeli po muzičkoj liniji, znaju štošta o meni. Oni koji me dosad nisu zavoljeli, i neće, bojim se...” Izdvojili smo neke od njegovih najljepših citata: “Put do zvijezda je samo etapa kružnog puta do sebe. Ako znaš prečicu, nema potrebe da se puno lomataš po bespućima. Ne bato... Stigao si čim kreneš. Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu. U tome je tajna... U tome je jedini trik...” “Ima tišina kojih se sjećam više nego najljepših riječi.” “I onda će znati da je jedina koju sam ikad volio. Da sam sve druge volio tamnom stranom srca. Štedeći se... Učeći se kako ću najbolje voljeti nju... Kada je konačno nađem...” “Ljudi su kao školjke, moraš ih otvoriti na hiljade da bi pronašao biser.” “Ime mi je Đorđe Balašević. Prijatelji me uglavnom zovu Đole. Neprijatelji me ne zovu. Ali ne zovem ni ja njih. Pa ko duže izdrži.” “Napiši mi pjesmu, molila je... I nisam znao da li ću umjeti. Volio sam je tako lako, a tako sam teško to znao da pokažem. A onda, odjednom, raspored mladeža na njenim leđima, kao tajna mapa, pokazao mi je u koje zvijezde treba da se zagledam... I tako... Eto ti pjesma, ludo jedna...” “Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje i skrijem se u zaklon tvog uha, kao minđuša od duple trešnje... Al’ uspijevam da još jednom odolim, da prošapućem da te noćas ruski volim... šta su riječi, kremen što se izliže kad tad...” “Riječi jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim... Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke stvari neprevodive u riječi, ne znam...” “Nešto sam načuo da sjutra možda ne postojim, pa bolje da odmah probamo sve. Za sitan groš kupi me, razmaži te divlje kupine. Lud sam za tobom, ali ovo jeste vrijeme ludih i ja ću za nas osedlati strah, a ti me ljubi do zla, dok ne izgubim dah.” “Nekima se čini da su sve moje pjesme iste. Shvatam ih potpuno. Meni su, na primjer, one Ajnštajnove pjesme sve iste. Nismo svi svemu dorasli.” “Čudne su te emocije. Otkriješ kutak u sebi za koji nisi niti znao da postoji i još shvatiš da je tamo neko danima, mjesecima, godinama spavao, a nije plaćao stanarinu.” “Sve ima svoje, kad mrzne i vri, kad mijenja boje... kad vene i zri sve ima svoje... početak i kraj... Tame postoje da bi prizvale sjaj.” “I uvijek ostaje ona osoba koje ćeš ostati željan cijelog života i onaj strah dok brojiš pobjede i poraze. Nekim pričama o ljubavi uvijek fale posljednje stranice.” “Pravog muškarca, s kojim ćete trajati, nećete prepoznati po izgledu, po diplomi, po inteligenciji. Onog pravog prepoznaćete po načinu kako vas drži za ruku, kako vas ljubi, kako vas grli – ni prečvrsto da ostanete bez daha, a ni prelabavo da nestanete bez traga. Pravi vas drži taman onako kao treba, da znate čiji ste”.