“Plan B” ne postoji: Andrija Bulatović o snovima, fudbalskom genu i usponu u jednoj od najboljih liga svijeta

2026-03-07 - 06:36

Porodica kao temelj i “najstroži” žiri Za Andriju dileme nije bilo, fudbal je bio jedini put. Uz brata Uroša i oca, nekadašnjeg fudbalskog trenera, lopta je postala dio svakodnevice od najranijeg djetinjstva. “Oni su sigurno zaslužni što sam počeo, uz moju urođenu ljubav prema fudbalu. Otac je igrao za Budućnost prije dvadesetak godina, on mi je najveća podrška uz majku i brata, ali i najveći kritičar. Svakodnevno dobijam savjete kako da unaprijedim igru na terenu i van njega”, ističe Bulatović. Prve uspomene vežu ga za plavu loptu Lige šampiona i utakmice odigrane u običnim patikama koje su mu tada, kako kaže, bile "najbolje na svijetu". Uspon preko Budućnosti do evropske scene Njegov talenat brzo je došao do izražaja. U periodu dok je nastupao za BUDUĆNOST proglašen je za najboljeg igrača sezone, dok iz vremena provedenog u podgoričkoj Budućnosti posebno pamti jedan meč. "Bilo ih je mnogo, ali izdvajam pretposljednju utakmicu protiv Bokelja. Proslavili smo titulu, a ja sam upisao dvije asistencije." Nakon uspjeha u Crnoj Gori, uslijedio je odlazak u inostranstvo. Prelazak u jednu od najjačih svjetskih liga donio je ogromne promjene. “Bio je to veliki skok, ali želio sam taj iskorak. Na početku je bilo teško privići se na sistem rada, intenzitet i brzinu fudbala, ali vremenom sam se uhodao. Jezik sada razumijem dosta dobro i polako počinjem da govorim", objašnjava Andrija. Između profesionalizma i kolašinske tradicije Iako živi profesionalni san, Andrija ne zaboravlja korijene. Slobodno vrijeme provodi uglavnom odmarajući u stanu, a redovno prati dešavanja u crnogorskom fudbalu gdje mu igraju brat i brojni prijatelji. Kada je riječ o ishrani, disciplina je na prvom mjestu. Andrija je uvijek raspoložen za dobru pastu, ipak, zimska pauza donosi poseban užitak: “To je onih pet-šest dana kada je na meniju domaća lepinja sa njeguškom pršutom i kajmakom. Ili, kako mi u Kolašinu kažemo – skorup. I to samo onako kako moja majka sprema", kroz osmijeh ističe Andrija. Vjera u sebe kao jedini put Zanimljivo je da Andrija nikada nije imao “plan B”. Njegova posvećenost bila je tolika da o neuspjehu nije ni razmišljao. “Nikada se nisam pitao hoću li uspjeti. Toliko sam vjerovao u sebe da ništa nije moglo da me poljulja. Da nisam fudbaler, vjerovatno bih bio u skijanju ili turizmu, što je prirodno za moj Kolašin”, kaže on. Danas nema idola, već posmatra vrhunske igrače na svojoj poziciji i “kupi” njihove poteze, iako su mu u djetinjstvu uzori bili Messi i naš reprezentativac Adam Marušić. Poruka za buduće šampione Za sve dječake koji sanjaju o velikim stadionima, naročito one sa sjevera Crne Gore, Andrija ima jasnu poruku: “Slijedite svoje snove i čvrsto vjerujte u njih. Morate mnogo da trenirate i budete pravi profesionalci u svakom smislu, jer se pošten rad uvijek na kraju isplati.”