Pljevljak Nemanja Potparić Crnoj Gori donio svjetsku muzičku zvijezdu: Rad u svojoj zemlji ima posebnu vrijednost

2026-03-08 - 07:26

Put do prestižne međunarodne nagrade “Music Star Award 2025” (Muzička zvijezda) nije bio lak i zasnovan je na kontinuiranom radu, usavršavanju i posvećenosti muzici svih ovih godina – u intervjuu za CdM konstatuje Nemanja Potparić, cijenjeni harmonikaš i pedagog iz Pljevalja. Potparić je, poslije brojnih nagrada na domaćem i internacionalnom terenu, dočekao priznanje i iz dalekih Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Nemanja Potparić; Foto: Privatna arhiva Svaki projekat, koncert i međunarodna saradnja, kako sumira Potparić, doprinijeli su tome da njegov rad bude prepoznat i van granica regiona. Ovog puta priča ima i prekookeanski šmek. “Nagrada je još više značajna jer dolazi od publikacije Times Square Pressa iz Njujorka i Dunedin Artista. Zadovoljstvo mi je da istaknem da sam od svih umjetnika koji su nominovani ja imao čast da budem dobitnik nagrade za 2025. godinu. Posebna vrijednost ove nagrade je u tome što dolazi od međunarodnih stručnjaka i organizacija koje prate i vrednuju umjetnički doprinos na globalnom nivou. Za mene ova nagrada predstavlja veliku čast, ali i dodatnu odgovornost i motivaciju da nastavim da radim, stvaram i predstavljam svoj rad na najvišem mogućem nivou”, kaže Potparić za CdM. Nemanja je rođen 1991. Osnovnu školu je završio u rodnom gradu, a Srednju muzičku školu “Dr Vojislav Vučković” u Čačku, u klasi prof. mr Miljana Bjeletića. Fakultet muzičkih umjetnosti potom završava u klasi prof. mr Vojina Vasovića. Obrazovni put vodio ga je dalje ka Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao u klasi redovnog profesora dr Zorana Rakića. Nemanja Potparić; Foto: Privatna arhiva Prve internacionalne obrazovne korake napravio je tokom usavršavanja u Rusiji, na Muzičkom institutu “S.V. Rahmanjinova” u Tambovu, i na državnom Muzičkom institutu u Belgorodu. Po povratku u domovinu i rodni grad posvetio se pedagoškom radu sa djecom u pljevaljskoj Muzičkoj školi, a njegova priča savršen je pokazatelj da su posvećenost, kontinuitet i vjera u sopstveni put ključni faktori, bez obzira na to da li dolazite iz velikog centra ili manje sredine. CdM: Pretpostavljam da umjetnost ne doživljavate kroz prizmu nagrada, ali sam siguran da Vam prijaju i da zauzimaju posebno mjesto. Da li ovu nagradu možemo smatrati dosad najvažnijom u karijeri? Kako je izgledala Vaša reakcija kada ste primili vijest o njoj i da li se svakom priznanju i dalje radujete onako iskreno – kao da je prvo? POTPARIĆ: Umjetnost za mene prije svega predstavlja potrebu za muzičkim izražavanjem, a ne trku za nagradama. Ipak, svako priznanje ima posebnu vrijednost jer znači da je neko prepoznao trud, rad i iskrenost koju ulažem u ono što radim. Ovu nagradu svakako smatram jednom od najznačajnijih u dosadašnjoj karijeri, posebno zbog njenog međunarodnog karaktera i činjenice da dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država. Takva priznanja imaju posebnu težinu jer potvrđuju da ono što radite ima odjek i van granica sredine iz koje dolazite. Kada sam dobio vijest o nagradi, bio sam iskreno iznenađen, to je bio jedan od onih trenutaka kada zastanete i shvatite da se posvećen rad zaista prepoznaje. I danas se svakom priznanju radujem jer ono je potvrda da se nalazite na pravom putu. CdM: U jednom od ranijih intervjua istakli ste da nagrada podstiče umjetnika da obogaćuje koncertni opus i publici se predstavlja novim djelima. Ovako značajna nagrada svakako će podići nivo odgovornosti koju imate pred publikom kojoj se obraćate. Hoće li Vam poslužiti kao najveći podsticaj i da li možda već planirate repertoarske ili konceptualne iskorake u narednom periodu? POTPARIĆ: Svako značajno priznanje nosi sa sobom i veću odgovornost, ali i dodatnu motivaciju za dalji rad i umjetnički razvoj. Ova nagrada me svakako podstiče da nastavim da obogaćujem svoj koncertni repertoar i da publici uvijek ponudim nešto novo i vrijedno. U narednom periodu biće određenih noviteta i osvježenja u repertoaru, kako u izboru djela tako i u konceptu pojedinih programa. Ipak, ostaću doslijedan umjetničkom pravcu koji gradim, a to je prije svega klasični repertoar, uz poseban fokus na djela savremene i tango muzike. Foto: Privatna arhiva CdM: Teritorijalno gledano, nagrada iz velike države poput SAD stiže u malu Crnu Goru. Možemo li povući paralelu sa nekim, recimo, sportskim uspjehom kako bismo slikovito dočarali koliko je teško dostići taj nivo? Da li nagrada mijenja Vašu poziciju na globalnoj sceni klasične muzike i može li doprinijeti i prepoznavanju Crne Gore i njene scene u inostranim vodama? POTPARIĆ: Dolazak ovakve nagrade iz zemlje poput Sjedinjenih Američkih Država u malu sredinu kakva je Crna Gora zaista ima posebnu simboliku. Možda se može uporediti sa sportskim uspjehom kada sportista iz male zemlje ostvari rezultat na svjetskom nivou – to potvrđuje da posvećen rad, trud i kvalitet mogu prevazići geografske granice. Ova nagrada za mene predstavlja veliko međunarodno priznanje i svakako je dodatno učvrstila moju poziciju umjetnika na međunarodnoj sceni klasične muzike. Istovremeno, ovakva priznanja ne doprinose samo ličnom uspjehu, već i vidljivosti sredine i zemlje iz koje dolazim. Smatram da je važno da kroz svoj rad predstavljam ne samo sebe kao umjetnika, već i kulturni prostor Crne Gore, jer svako međunarodno priznanje ujedno skreće pažnju na umjetnički i kulturni potencijal naše zemlje. CdM: U obrazloženju nagrade, ako sam dobro pročitao, posebno su vrednovani Vaši nastupi u inostranstvu i uloga u žirijima Svjetskog kupa i Svjetskog trofeja. Kako balansirate između izvođačke, pedagoške i uloge člana žirija? Postoji li neka od tih uloga koja Vas najviše profesionalno oblikuje ili je riječ o nadogradnji i savršenom spoju? POTPARIĆ: Sve te uloge su me oblikovale na svoj način i svaka od njih je doprinijela mom umjetničkom i profesionalnom razvoju. Koncertna umjetnost mi omogućava da se direktno umjetnički izrazim i komuniciram sa publikom, što smatram suštinom svog poziva. Pedagoški rad, sa druge strane, donosi jednu drugačiju dimenziju, jer kroz rad sa mladim umjetnicima, prenosim neka svoja znanja i iskustva koja sam ja sticao u radu sa svojim mentorima. Kao pedagogu uvijek mi je drago i sa posebnim emocijama doživljavam uspjeh svojih učenika. Uloga člana žirija na međunarodnim takmičenjima nosi posebnu odgovornost, ali i pruža dragocjen uvid u različite umjetničke pristupe i visoke standarde koji postoje na globalnoj sceni. Upravo spoj svih tih iskustava doprinio je da se izgradim kao umjetnik koji je prepoznat na međunarodnom nivou. Smatram da se te uloge međusobno dopunjuju i zajedno čine jednu cjelinu koja kontinuirano obogaćuje moj umjetnički put. Foto: Privatna arhiva CdM: Dolazite iz Pljevalja, a muzički ste se razvijali i u Srbiji, Rusiji, da bi se opet vratili kući, što nije tako čest slučaj. Da li je iz manje sredine moguće izgraditi karijeru svjetskog formata u oblasti klasične muzike? Spada li ova priča u grupu onih koje promovišu ideju da se do cilja stiže težim, ali ispravnijim putem? POTPARIĆ: Moguće je izgraditi karijeru svjetskog formata bez obzira na to odakle dolazite. Put iz manje sredine često jeste zahtjevniji, jer podrazumijeva više odricanja, rada i istrajnosti, ali upravo to može dodatno oblikovati umjetnika i njegov karakter. Moje obrazovanje i iskustva u različitim zemljama bila su izuzetno važna za moj razvoj, ali povratak i rad u svojoj zemlji za mene ima posebnu vrijednost. Smatram da mjesto odakle dolazite ne predstavlja ograničenje, već dio vašeg identiteta koji nosite sa sobom na svakom nastupu. Ako moja priča posluži kao primjer, onda bih volio da pokaže da su posvećenost, kontinuitet i vjera u sopstveni put ključni faktori, bez obzira na to da li dolazite iz velikog centra ili manje sredine. Najvažnije je ostati dosljedan svom umjetničkom pozivu i stalno raditi na sopstvenom razvoju. CdM: Harmonika se kod nas često vezuje za tradicionalne ili popularne žanrove. Ima li u Crnoj Gori dovoljno onih koji su zainteresovani i za klasičnu muziku? Postoji li nešto što još niste uspjeli da po tom pitanju učinite, a što bi doprinijelo promjeni stava publike o ovom instrumentu? POTPARIĆ: Iako se harmonika kod nas često povezuje sa tradicionalnim i popularnim žanrovima, primjetno je da postoji sve veće interesovanje i za harmoniku kao klasični instrument. Publika sve više prepoznaje njene umjetničke mogućnosti, a tome značajno doprinose koncerti, edukacija i prisustvo umjetnika na međunarodnoj sceni. Harmonika danas zauzima sve značajnije mjesto u klasičnoj muzici i njen razvoj ide uzlaznom putanjom, uz sve veći broj novih kompozicija i ozbiljnih koncertnih programa. CdM: Šta vidite kao sljedeći veliki cilj? Može li se budućnosti pristupati onako planski i kalkulantski ili se u potpunosti prepuštate isključivo emocijama i srcu? POTPARIĆ: Kao umjetnik koji već ima značajno iskustvo, ne posmatram svoj put kroz strogo postavljene ciljeve, već kroz kontinuirani razvoj i rad na sebi. Smatram da je najvažnije ostati posvećen umjetnosti i svakim novim projektom pomjerati sopstvene granice. Ne funkcionišem kalkulantski, iz perspektive zrelog umjetnika jasno znam šta želim, ali i šta ne želim u karijeri. Ta svijest dolazi sa iskustvom i pomaže mi da donosim odluke koje su u skladu sa mojim umjetničkim identitetom. Danilo Brajković