Poslije nas tišina

2026-02-17 - 06:58

Sasvim tiho nedavno je prošla prosta vijest: Crna Gora bilježi stabilan rast, ali starenje stanovništva postaje ključni rizik. Crnogorska ekonomija nastavlja put stabilnog rasta, ali se suočava s dubokim demografskim promjenama koje bi mogle oblikovati njenu budućnost. Prema Izvještaju o tranziciji za period 2025–2026, pod nazivom „Hrabri stari svijet“, koji je predstavila Evropska banka za obnovu i razvoj, Crna Gora mora balansirati između trenutnog ekonomskog zamaha i pritisaka koje donosi starenje stanovništva. Oko ekonomskog zamaha mogla bi se postaviti razna pitanja, ali činjenica da nam zemlja stari je neoboriva. Stanovništvo Crne Gore u prosjeku je staro 39,7 – 40 godina. Gotovo svaka peta osoba u Crnoj Gori ima 65 ili više godina. Starenje nam napreduje odlično. Početkom devedestih stanovništvo Crne Gore je prosječno bilo staro 31 godinu. Do 2011. prosječna starost porasla je na oko 37 godina. Sad smo oko 40. Udio starijih od 65 godina u stanovništvu od 1991. do sada porastao je sa osam na 18 procenata. Razlozi za starenje stanovništva su poznati: malo djece se rađa, ljudi duže žive, mladi odlaze. Moglo bi se dodati - kvalitetna politika koje će zaustaviti ili bar usporiti nestajanje se ne nazire. Od 25 crnogorskih opština lani je u 14 zabilježen negativan prirodni priraštaj. Prema podacima Uprave za statistiku, za jedanaest mjeseci prošle godine najveći negativan prirodni priraštaj zabilježen je u Pljevljima, najviše stanovnika je otišlo iz Bijelog Polja. Broj odseljenih u odnosu na broj doseljenih veći je u 16 crnogorskih gradova. Najveća razlika između broja doseljenih i odseljenih zabilježena je u Bijelom Polju i Rožajama. Odavno je jasno da se broj stanovnika na sjeveru smanjuje i zato što više ljudi umire nego što se rađa i zbog toga što mladi odlaze. Priče o praznim školama su pravilo, ne izuzetak. Više ne ostaju pusta samo sela, sve su manji i stariji i gradovi. Prosječna starost u Plužinama je oko 47, u Pljevljima 46, a na Žabljaku oko 45 godina. Slično je u svim sjevernim krajevima. Kako se krene prema jugu, situacija je nešto bolja, ali ne dovoljno da popravi ukupnu sliku. I jug i centralni region takođe stare. I u Podgorici i na primorju fertilitet je nizak. U Crnoj Gori, ukupna stopa fertiliteta - prosječan broj djece koju bi žena rodila - trenutno iznosi oko 1,74 do 1,80 po ženi. To je ispod onoga što stručnjaci zovu 'zamjena generacija'. Da bi populacija rasla neophodan je fertilitet od oko 2,1 djece po ženi. Dvoje ljudi mora napraviti malo više od dvoje djece da bi ljudi ukupno bilo više. To je ta 'zamjena generacija'. Crna Gora kao cjelina ulazi u fazu 'duboke demografske starosti', bez obzira na regionalne razlike. Negativan prirodni priraštaj je nacionalni problem, ne samo problem sjevera. Migracije ne povećavaju ukupno stanovništvo, već ga prebacuju unutar zemlje. Istina je da se nije lako boriti protiv depopulacije. Nije lako ni donijeti odluku o novom životu u svijetu kakav danas jeste. Posao države je da pomogne. Nikakav izgovor ne smije da bude to što evropske i uopšte razvijene zemlje takođe stare i da ni tamo demografske prilike nijesu sjajne. U Evropi su prosječno najstariji Italijani, slijede Portugalci, Bugari, Grci, Španci, Njemci, Hrvati... Prosječno starije stanovništvo ima i Irska, ali to je zemlja koja je preokrenula demografske tokove. Najgore stanje u toj zemlji bilo je 1980ih i početkom 1990ih, kada je fertilitet bio oko 1,8 djece po ženi. To je otprilike kao Crna Gora sada. Danas je ferilitet u Irskoj 1,9–2,0. Podržali su porodice kroz finansijske naknade za djecu, subvencije za vrtiće i fleksibilno radno vrijeme. Emigraciju su zamijenili imigracijom. Irska je 1970ih i 1980ih imala veliki problem sa iseljavanjem – svake godine hiljade mladih ljudi odlazilo je u inostranstvo tražeći posao. Bilo ih je sve manje, prosječna starost je rasla. Promjena je počela 1990ih kada su strane i domaće firme otvorile poslove u IT-u, bankarstvu, proizvodnji i turizmu. Ulaskom u EU i smanjenjem poreza privukli su nove investicije. To je bio razlog da mladi i kvalifikovani ljudi ostanu i rade u zemlji. Otvorili su tržište rada i za imigrante iz EU i drugih zemalja. Sigli su mladi radnici, povećan je broj rođenih, preokrenut je trend depopulacije i starenja. Irska i Crna Gora se ne mogu porediti ni po veličini, ni po stepenu razvoja. Ipak, nešto bi se moglo naučiti. Na primjer, da je borba za mlađu zemlju moguća. I da može biti uspješna. Da ne mora zavladati ona teška tišina koja miriše na pustoš. Drugo pitanje je koliko smo mi, ovakvi kakvi smo, sa našim hapšenjima, puštanjima i bježanjima, sposobni za bilo šta ozbiljno, pa i za demografsku politiku. A da nije - bježi, što dalje.