Postoji li Velikobošnjački Nacionalizam?

2026-02-23 - 06:56

Dobro jutro! Poslanica Kenana Strujić Harbić je juče uzburkala strasti izjavom da je za Bošnjake Bosna i Hercegovina matica, a prije par dana u Njujorku je crnogorski konzul i funkcioner Bošnjačke stranke Adel Omeragić pozirao ispod table sa imenom Ali Paše Gusinjskoga po kome je nazvana ulica u Njujorku. Kritike prema bošnjačkim političkim liderima dolaze i sa srpske i sa crnogorske strane, kao i pitanja da li je licemjerno kritikovati Srbe za nelojalnost Crnoj Gori, kada slična ponašanja pokazuju i pripadnici drugih etničkih grupa. Evo mojih pet centi na ovu temu. Ako nemate što pametnije danas – učlanite se u “Deset do Osam” grupu na viberu klikom na ovaj link. Postoji li Velikobošnjački Nacionalizam? Prije par godina je IN4S objavio video sa predstave u Plavu ili Gusinju nisam siguran. Predstava govori o turobnim vremenima iz Balkanskih ratova kada su Plav i Gusinje iz vizure Crnogoraca i Srba tog vremena oslobođeni, a iz vizure Albanaca i Bošnjaka tog kraja osvojeni. U jednom trenutku u predstavi crnogorski vojnik bošnjačkom poznaniku daje crnogorsku kapu da njome zamijeni fes, što ovaj doživljava kao uvredu i bača je na pod. Ovaj trenutak pada crnogorske kape izaziva ovacije publike. IN4S je neđe iskopao ovaj video i plasirao ga kako bi podgrijao netrpeljivost između Crnogoraca i Bošnjaka. I ne mogu da kažem da ovacije prilikom bačanja na pod crnogorske kape nisam doživio kao neočekivani udarac u stomak, iako sam bio svjestan i svjestan sam danas istorijskih okolnosti, i iako razumijem emocije koje mnogi Albanci i Bošnjaci nose iz tog perioda. Oslobađanje Plava i Gusinja od Otomanske vlasti nije prošlo bez zločina nad civilnim stanovništvom, iako je kralj Nikola pokušavao da što zbog unutrašnje, što zbog spoljne legitimacije, ograniči ili spriječi masovna pokrštavanja i genocid. Crna Gora se nakon oslobađanja djelova zemlje širila na teritorijе sa većinskim bošnjačkim i albanskim stanovništvom, koje su činili ljudi koji su vjekovima bili lojalni građani Osmanskog carstva, i mnogi od njih služili u vojsci koja je ratovala sa Crnom Gorom i učestvovala u kaznenim ekspedicijama na teritoriju Crne Gore i Brda, prilikom kojih su stradali mnogi civili na crnogorskoj strani. Znam, jer je kuća moje familije u Kosiću kod Spuža mnogo puta bila na prva na udaru takvih kaznenih eskpedicija. Kako su se teritorije Nikšića, Kolašina, Berana i drugih mjesta oslobađale, tako je sa njih nestajalo bošnjačkog stanovništva. Nasilje i uzajamne osvete su bile manir i ružan običaj ratovanja na Balkanu. I to ne samo između ljudi različitih konfesija. Da bi učvrstilo vlast Cetinje je često u krvi gušilo plemensku samovolju samih crnogorskih plemena. Kao što su to Srbija, Turska, Austrougarska, Rusija, Velika Britanja tog vremena činile na svojim teritorijama. Gusinje i Plav su 1878. pripali Crnoj Gori, ali se lokalno stanovništvo pod Ali Pašom Gusinjskim tome usprotivilo i vojno su odbranili ovu teritoriju vrlo vjerovatno tako sprječavajući pogrome i egzodus muslimana Albanaca i Bošnjaka. Zato ljudi ovog kraja s pravom i sasvim legitimno ističu vođstvo ovog čovjeka koji je sahranjen ispred stare džamije u centru Peći na Kosovu. Pitanje je samo da li Crna Gora treba i može da slavi tog čovjeka. Ako pogledate kako Amerika danas slavi indijanske poglavice i ratnike koji su se suprotstavljali američkoj vojsci, mislim da se odgovor sam nameće. A sad o matici. Pisao sam prije neki dan o sličnom fenomenu koji se tiče srpske zajednice, ili bolje rečeno srpskih zajednica, od kojih neki biraju da Srbiju označe kao maticu, a drugi Crnu Goru. Oba stava su potpuno legitimna. Isto tako oba stava po pitanju toga da li ime je Crna Gora matica – koje eventualno imaju bilo koji Bošnjak, Albanac, Hrvat – imaju potpuni legitimitet. Ono što Crna Gora ne smije tolerisati i čemu se mora oduprijeti je nametanje srpstva, bošnjaštva, albanstva i hrvatskva bilo kome u Crnoj Gori. Kao i crngogorstva bilo kom drugom. Postoje mnogi muslimani u Crnoj Gori koji nisu Bošnjaci. Oni zaslužuju zaštitu Crne Gore od asimilacije, baš kao i što Bošnjaci zaslužuju da se njih odbrani od asimilacije sa druge strane. Ako to ne žele. Bošnjak nije nova i nametnuta identitetska odrednica u Crnoj Gori. Još Njegoš piše Osman-paši Skopljaku: “Kada sa mnom govoriš kako moj brat Bošnjak, ja sam tvoj brat, tvoj prijatelj, ali kada govoriš kao tuđin, kako Azijatin, kako neprijatelj našega plemena i imena, meni je to protivno i svakome bi blagorodno mislećemu čovjeku protivno bilo.” Crna Gora još ne smije da toleriše pozive na secesiju i prisvajanje svoje teritorije, i pozive na gubitak nezavisnosti. To je crvena linija koja se ne smije preći bez reakcije države. Primjeri ponašanja koje se ne može tolerisati – Poziv na ujedinjenje sa Srbijom, secesija Pljevalja koju zagovara Vraneš, pozivi za “povratak” Hrvatske Boki i Sutorine Bosni, kao i osamostaljenje Sandžaka i Malesije. Teško je to sve pohvatati u Crnoj Gori, ali treba da naučimo ono najvažnije, a to je da je nepristojno da jedni drugima namećemo kako da se identifikujemo, koliko da Crnu Goru osjećamo kao svoju. Svako ima pravo da čini kako hoće po svojoj savjesti u sklopu zakona i Ustava naše male i šarene političke zajednice. Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo. S poštovanjem, Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a (Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a).