Priča koja će se pamtiti sa ZOI: Nekada se od skijanja oprostila noseći sina, sada zajedno nastupaju za Meksiko
2026-02-14 - 12:39
Kada je prije nekoliko godina spremala svoju posljednju trku u Svjetskom kupu, željela je oproštaj koji će biti drugačiji od svih. Kao neko ko je uvijek unosio ličnost i emociju u sport, znala je da završnica mora biti posebna. Ideje su, prisjeća se, počele spontano da se nižu među saigračicama iz američkog tima. Šale su išle toliko daleko da su joj predlagale da posljednju vožnju odskija bez opreme, uz smijeh i tipičnu timsku atmosferu. Resi Štigler joj je nudila haljinu, Džulija Mankuzo kupaći kostim ispod, ali onda je stigla ideja koja je sve nadmašila – da na pola staze pokupi svog sina Lasea. Kako sama kaže, ništa nije bilo unaprijed režirano. Tog dana su ga spustili na polovinu staze, a ona se pojavila na startu u ljetnjoj haljini, sa kupaćim kostimom ispod. Spustila se kroz kapije, zaustavila se na sredini, podigla sina i zajedno su završili vožnju. Slika koja je obišla svijet, ali koja tada nije nagovještavala ono što dolazi. Jer, Šleper tada nije mogla ni da pretpostavi da će se sportu vratiti, još manje da će nastupati pod zastavom Meksika. Još manje da će upravo sa tim dječakom dijeliti olimpijsku stazu. “Volim svoj sport i zato sam nastavila. A danas, kao Meksikanka, taj osjećaj je poseban. Presrećna sam zbog toga što predstavljam svoju zemlju”, poručila je. Sa skoro 47 godina postaće najstarija alpska skijašica koja je ikada nastupila na Zimskim olimpijskim igrama, nadmašivši dosadašnji rekord Kanađanke Edvine Šamije. Biće to njen sedmi olimpijski nastup, ali po svemu, najemotivniji. Porodična istorija na olimpijskom snijegu Milano Kortina donijeće još jedan istorijski trenutak. Sara Šleper i njen sin Lase Gaksiola biće jedini predstavnici Meksika u alpskom skijanju, ali i prvi majka i sin koji zajedno nastupaju na istom izdanju Zimskih olimpijskih igara. Lase je ime dobio po legendarnom Norvežaninu Laseu Kjusu, a zajednički nastup sa majkom predstavlja ostvarenje sna koji su godinama gradili. “Samo želim da budem uz njega i da ga podržim. Dio njegovog sna bio je i moj, i još uvijek jeste”, kazala je Šleper. Njihova priča nadovezuje se na rijetke olimpijske porodične primjere, poput meksičkih mačevalaca Eduarda Prieta i njegovog oca, kao i Anhela Roldana i Pilar Roldan. Ipak, kombinacija majke i sina na istim Igrama viđena je izuzetno rijetko kroz istoriju svega nekoliko puta, bez obzira na ljetnja ili zimska izdanja. U istoriji Olimpijskih igara, ljetnjih i zimskih zajedno, samo su četiri kombinacije majke i djeteta nastupile na istom izdanju. Posljednji primjer su gruzijska strijelkinja Nino Salukvadze i njen sin Kotne Mačavarijani u Riju 2016. “Godinama smo mislili da bi ovo moglo da se desi. Sada kada je stvarnost, još pokušavamo da shvatimo koliki je to trenutak”, priznaje. Ali, bez obzira na plasman, ova priča već sada ima posebno mjesto u istoriji ovih Igara. Jer ne dešava se često da neko nastupi na sedmim Olimpijskim igrama. Još rjeđe da to uradi sa skoro 47 godina. A gotovo nikada da na istoj startnoj listi stoje majka i sin, pod istom zastavom, sa istim snom koji traje godinama. Zato će Milano i Kortina pamtiti Saru Šleper ne samo po startnom broju, nego po simbolici koju nosi njen nastup. Jer ponekad olimpijska priča nije u medalji, nego u tome s kim dijeliš stazu.