Prijeti li nova naftna kriza kao one iz sedamdesetih?

2026-03-28 - 15:23

Hoće li pješaci uskoro ponovo šetati njemačkim auto-putevima? Trenutna situacija na Bliskom istoku i cijene nafte koje naglo rastu podsjećaju na dvije naftne krize iz 1973. i 1979. Tada su arapske zemlje proizvođači nafte smanjile ponudu, a cijene nafte su naglo porasle. Mnoge zapadne zemlje morale su da uvedu mjere štednje. Njemačka je, između ostalog, uvodila četiri nedjelje bez automobila. A danas? Suočavamo se sa „najvećom prijetnjom energetskoj bezbjednosti u istoriji čovječanstva”, rekao je Fatih Birol u ponedjeljak u Nacionalnom pres klubu Australije. Čelnik Međunarodne agencije za energiju (IEA) smatra da je kriza na Bliskom istoku gora od dva naftna šoka iz 1973. i 1979. zajedno. „Tada je nedostajalo oko pet miliona barela nafte dnevno”, rekao je Birol. „Danas je to jedanaest miliona barela dnevno, više nego tokom dva velika naftna šoka zajedno”, objasnio je on. Situaciju na tržištu gasa on takođe smatra sumornom. Birol je rekao da se, u poređenju sa situacijom nakon ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine, količina gasa koja nedostaje širom svijeta udvostručila. Sedamdesetih godina prošlog vijeka smanjena ponuda nafte dovela je do rasta cijena nafte, a posljedično i cijena drugih dobara, što je naposletku dovelo do inflacije. Istovremeno, industrijska proizvodnja i privredni rast u industrijalizovanim zemljama su opali. Njemačka je upala u stagflaciju. Cijene nafte nijesu porasle tako naglo kao sedamdesetih Zbog trenutnog rata s Iranom, ponuda nafte smanjila se za oko osam odsto usljed zatvaranja Ormuskog moreuza. „Nekada je globalna ponuda nafte pala samo za oko pet odsto. U tom smislu, šok je zapravo izraženiji nego 1973. i 1974”, kaže Klaus-Jirgen Gern iz Instituta za svjetsku ekonomiju u Kilu. Ključna razlika u poređenju sa sedamdesetim, prema Gernu, jeste to što su cijene nafte tada višestruko porasle. „Od 1973. do 1974. cijene nafte su se učetvorostručile. Godine 1979. ponovo su se utrostručile”, rekao je ovaj ekonomista za DW. Iako je embargo ukinut početkom 1974. i ponuda nafte se čak povećala, OPEK je održavao visoke cijene nafte do kraja decenije – s odgovarajućim učincima na globalnu privredu. Danas je situacija drugačija. „Povremeno smo i ranije viđali cijene nafte iznad 100 dolara, a posljednji put nakon ruske invazije na Ukrajinu”, kaže Gern. Ali cijene nafte dosegle su takve visine i 2007, 2008. i nakon 2011. „Dakle, ovo nije potpuno novi svijet”, nastavlja Gern. „Bilo je drugačije sedamdesetih. Tada su se zemlje uvoznici suočavale s cijenama s kojima nisu bile upoznate.” I niko nije znao koliko će dugo cijene nafte ostati visoke. Nadalje, trenutne visoke cijene nafte posljedica su pada ponude. Ovaj pad ponude uzrokovan je blokadom Ormuskog moreuza i naknadnim zatvaranjem proizvodnih pogona, a ne ratnom štetom koja je onemogućila proizvodnju. Stoga se može pretpostaviti da će se i ponuda i cijene vratiti na predratne nivoe nakon završetka sukoba, smatra Gern. Deutsche Bank Research takođe navodi da tržišta još uvijek ne predviđaju produženi naftni šok. Energetska infrastruktura pogođena ili zatvorena Do određene štete već je došlo usljed iranskih napada. Više od 40 energetskih postrojenja u devet bliskoistočnih zemalja teško je oštećeno, rekao je Birol. Čak i ako bi rat bio završen i brodovi ponovo mogli da plove Ormuskim moreuzom, trebalo bi „dosta vremena” prije nego što bi se oštećena ili zatvorena naftna i gasna polja mogla vratiti u pogon. „Za neke će trebati šest mjeseci, za druge mnogo duže”, rekao je Birol za Financial Times. Na primjer, Katar je najavio da bi iranski napadi na najveći svjetski kompleks za tečni prirodni gas (LNG) sami po sebi mogli da smanje njegove isporuke LNG-a za 17 odsto tokom tri do pet godina. Kristof Ril sa Univerziteta Kolumbija u Njujorku relativizuje ove izjave. On smatra da ćemo se suočiti s ozbiljnom krizom samo ako blokada Ormuskog moreuza potraje mnogo duže i ako bude uništeno više naftnih postrojenja. Što se tiče Katara, ističe, na primjer, da on snabdijeva oko 20 odsto svjetskog tržišta. Stoga bi, prema Rilu, samo četiri odsto globalnog snabdijevanja gasom bilo pogođeno štetom u Kataru. Hitne mjere imaju za cilj da zadovolje glad za naftom Nadalje, činjenica da je tržište nafte danas mnogo raznovrsnije u poređenju sa sedamdesetim doprinosi tome. Dok su zemlje OPEK-a 1973. isporučivale više od polovine svjetske sirove nafte, njihov udio sada je pao na nešto više od 36 odsto. SAD su već tada bile najveći proizvođač nafte i to su i danas. Međutim, u posljednjih deset godina značajno su povećale svoju proizvodnju i isporučile gotovo svu (90 odsto) dodatnu ponudu nafte na svjetskom tržištu. Uprkos naftnim krizama sedamdesetih, koje su bolno pokazale zavisnost Zapada od Bliskog istoka i njegove nafte, potražnja za naftom nastavila je da raste. Dok je globalna ponuda 1973. bila manja od 60 miliona barela dnevno, do 2022. već je dostigla gotovo 94 miliona barela dnevno. Kako bi se zadovoljila ta potražnja, sprovedene su vanredne mjere i povećane su rezerve nafte. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), ove globalne rezerve nafte dostigle su najviši nivo od februara 2021, iznoseći 8,2 milijarde barela početkom ove godine. One omogućavaju ublažavanje trenutnih poremećaja u snabdijevanju s Bliskog istoka. Dio rezervi nafte već je pušten u promet kako bi se ograničio nedostatak nafte na Bliskom istoku sa 11 miliona barela dnevno na osam miliona barela dnevno. Kako bi se dodatno ublažio problem, SAD su takođe privremeno obustavile sankcije protiv ruske i iranske nafte koja se već nalazi na moru. Commerzbank Research tvrdi da su rezerve ono što je spriječilo dalji rast cijena nafte, iako se na tržištu vjerovatno predviđao – barem privremeno – rat koji bi trajao nekoliko mjeseci. Tokom protekle decenije, države članice IEA takođe su izgradile značajne rezerve gasa kako bi ublažile potencijalne nestašice. Sve zavisi od dužine iranskog rata „Na osnovu zaliha Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), i komercijalnih i strateških, to bi moglo da nadoknadi gubitak isporuka nafte preko Ormuskog moreuza tokom otprilike devet mjeseci”, rekao je za DW Karsten Frič, analitičar u Commerzbanku. Kina je takođe stvorila strateške i komercijalne rezerve koje bi mogle da pokriju njene potrebe za uvozom s Bliskog istoka tokom otprilike sedam mjeseci, dodao je Frič. Koliko će dugo trajati rat s Iranom potpuno je nejasno. Doduše, američki predsjednik Donald Tramp nedavno je izjavio da su vođeni „produktivni” razgovori s Iranom, što je Iran porekao. Time je nejasno kako će se snabdijevanje naftom i gasom dugoročno razvijati. Čak i ako nije tako loše kao što je bilo sedamdesetih, privreda je već osjetila posljedice rata s Iranom: „Vidjećemo dvije stvari: inflacija će kratkoročno porasti, a proizvodnja će biti smanjena jer će se potrošnja nafte smanjiti gdje god je to moguće”, kaže Gern. Dok vozila i dalje saobraćaju njemačkim auto-putevima, neke zemlje već su uvele mjere za uštedu energije. Primjera radi, Pakistan je pozvao navijače svog najvažnijeg kriket turnira da ostanu kod kuće i gledaju utakmice na televiziji kako bi uštedjeli gorivo. Pakistanska Superliga, najveći sportski događaj u zemlji, stoga će ove godine biti onlajn događaj.