Psihologija: Kako zadržati bliskost s djecom

2026-03-23 - 10:24

Privrženost djeteta roditelju daje moć da se pobrine o njegovom kvalitetnom odrastanju, teza je dr Gordona Njufilda, svjetski priznatog stručnjaka u oblasti ranog razvoja i dječje psihologije, koji je na temu uspješnog roditeljstva nedavno razgovarao s beogradskom publikom na poziv Fondacije Novaka Đokovića. To je kod više naših psihologa i novinara podstaklo razgovore na temu kako zadržati bliskost s djecom uprkos, naročito savremenim, izazovima odrastanja. Tezu dr Njufilda da je osnova privrženosti zajedništvo djeteta s ocem ili majkom, odnosno povezanost, ljubav i pripadanje, prihvata i psiholog Nikolija Avramović, koja za „Magazin” kaže da je za dobar razvoj važan osjećaj doma i sigurnosti, atmosfera u kojoj dijete pripremamo za ovaj svijet. U tom kontekstu psiholozi se slažu da je kod djeteta važno razviti potrebu za slobodnim izražavanjem osjećanja, za odmor i igru. Smatraju da je odmor u porodičnom krugu preduslov za kvalitetno odrastanje, a sposobnost za igru dobar pokazatelj zdravlja djeteta čiji rani razvoj, kako se smatra, ima dalekosežni uticaj na to u kakvu će se dijete osobu razviti. Pritom, ističu da djeci nije potrebna uslovljena ljubav, već da se osjećaju sigurno, ali i komotno u roditeljskoj ljubavi. Prema riječima Avramovićeve, za to je neophodno da roditelji razviju samopouzdanje prema sebi i svojoj porodici. Takođe, da rade na smanjenju ili unošenju stresa u svakodnevne roditeljsko-dječje kontakte, čime čuvaju i svoje i psihofizičko zdravlje djece. Ako razmišljate u tom pravcu, smatra, donosićete bolje odluke za sebe, a pogotovo za svoju djecu. Smanjite autodestruktivna ponašanja, poput svađa i bjekstva od razumnog razmišljanja pomoću izmišljanja opravdanja, konzumiranja opijata ili prebacivanja krivice na drugoga. Naročito je opasno prebacivati krivicu na dijete. Odrastanje u osjećaju nelagodnosti i tjeskobe izuzetno je opasno za razvoj psihe djeteta, a još je opasniji ovakav model kao primjer porodičnog ponašanja. U svemu tome, za majku ili oca bitno je da kreiraju zdravije i potpunije, iskrenije odnose s partnerom. Konstruktivni dijalog nije isto što i destruktivna svađa i kao roditelj morate biti zainteresovani za odrastanje svog potomstva, preporuke su koje bi trebalo da imate na umu. „Činjenica je da se dinamika života mijenja s dolaskom djece, zbog čega partneri moraju da razgovaraju o sopstvenim, ali i dječjim potrebama i da prije svega uvide šta mogu da očekuju, traže ili dobiju za sebe u novom životnom poglavlju. Istražimo zajedno šta donosimo iz vlastitog odrastanja u sam partnerski odnos, jer se upravo to nasljeđe često aktivira i snažno dolazi do izražaja već s dolaskom djece na svijet. I dijete je, uostalom, uronjeno u odnos svojih roditelja.” Kako još sagovornica smatra, oni koji se odlučuju za roditeljstvo prvo treba da postave pitanje: Šta ako i kada nastupe problemi? „Valja se pripremiti za to kako da djeca reaguju na njih i kako da ih riješimo, a da s djecom ostanemo povezani. Kako se vratiti u odnos i dodatno ga osnažiti? Recept je da porodica razgovara kao tim i zajednički posmatra ono što joj se događa. Jer neophodno je da cijela porodica razumije šta se događa s malim djetetom, tinejdžerom, studentom”. Kako poručuje, za mlade roditelje i njihovu djecu najvažnije je da sebi kao porodici pruže najbolji početak, a to je da budu sigurna luka, ali i pouka svome djetetu. Kada se roditelji dobro upoznaju, tako da jedan poznaje potrebe onog drugog, smatra psiholog, bolje će razumjeti i dijete i njegove sklonosti. Majkama se preporučuje da već u trudnoći izgrade snažan i povezujući odnos sa svojom bebom. „Izazovi ranog, a naročito kasnijeg roditeljstva, lakše se savladavaju kroz stručne savjete, čak iako se čini da nisu prijeko potrebni. Zato što psiholozi mogu da vas upute čak i na vježbe koje se koriste za savlađivanje raznih stresnih situacija koje donosi savremeno roditeljstvo. To nisu vježbe psihoterapije, već pouke psihologa kako se, savladavajući prepreke, prolazi kroz teškoću koja nas je snašla u određenoj situaciji nabijenoj napetošću. Tako i kasnije kao roditelji svoju djecu učimo kako da prolaze kroz neizvjesnosti ili velike stresove koje donose teške životne situacije.”