Razvod roditelja je gurnuo u provaliju: Slavna glumica o borbi sa anoreksijom i bulimijom

2026-02-28 - 13:06

Lili Kolins, zvijezda serije “Emili u Parizu”, govorila je o svojoj borbi sa poremećajem ishrane i poručila da je oporavak „proces koji traje“. Kaže da je otvoreno govoriti o tome, istovremeno „zastrašujuće, ali i ispunjavajuće“ i da niko ne mora da pati u tišini i sramu. Glumica se oglasila povodom Nedjelje podizanja svijesti o poremećajima ishrane. “Želim da iskoristim ovaj trenutak i skrenem pažnju na Nedjelju podizanja svijesti o poremećajima ishrane”, napisala je na Instagramu 26. februara. Tom prilikom pohvalila je rad američke Nacionalne asocijacije za poremećaje ishrane (NEDA), nazvavši ga “poslom koji spašava živote”. Lična borba i uloga u filmu Kolins je o svojoj borbi otvorenije govorila 2017. godine, nakon što je u drami To the Bone glumila mladu ženu sa poremećajem ishrane. O tome je pisala i u zbirci “Unfiltered: No Shame, No Regrets, Just Me”, gdje je otkrila da su njeni problemi sa anoreksijom i bulimijom počeli kada je imala 16 godina – u vrijeme kada se njen otac, muzičar Fil Kolins, razvodio od tadašnje supruge. “Nisam znala kako da se nosim sa bolom i zbunjenošću zbog tatinog razvoda, a bilo mi je teško da uskladim tinejdžerski život sa dvije ozbiljne karijere – koje sam sama odabrala, ali su se u velikoj mjeri vrtjele oko mog izgleda”, napisala je, misleći na manekensku i glumačku karijeru. “Jelo više nije bilo zabavan društveni događaj, već obaveza i kazna. Stalno sam bila iscrpljena, nervozna i neraspoložena. Iskreno, nisam bila nimalo zabavna. Ali moj plan je funkcionisao – imala sam osjećaj kontrole. Bila sam mršava.” Osvrćući se na odluku da prihvati ulogu u filmu „To the Bone“, Kolins je napisala: “Kao neko ko se i sam borio sa poremećajem ishrane – i ko je dobio priliku da ispriča priču mnogih koji prolaze kroz slično – oduvijek sam se zalagala za veću svijest i razumijevanje, kako niko ne bi morao da pati u tišini ili sramu.” Dodala je da oporavak za svakoga izgleda drugačije i da je riječ o procesu koji traje, ali da joj je, uz pomoć organizacija poput NEDA i filmova kao što je To the Bone, bilo lakše da se poveže sa drugima i da se osjeća manje usamljeno. Objavu je zaključila porukom da je otvoreno govoriti o svojoj istoriji sa poremećajima ishrane bilo i ostalo jedno od najstrašnijih, ali i najispunjenijih iskustava u njenom životu.