Samir Ramović čudom izbjegao dijalizu, dobio bubreg od ujaka i pobijedio zbog djece: To može samo ratnik svjetlosti

2026-03-04 - 07:16

Predstaviti Samira Ramovića samo kao pjevača, što jeste njegova profesija, ne bi bilo pošteno. Njegova priča prevazilazi muzičke okvire i vodi vas tamo gdje baš niko ne bi volio da se nađe u životu. Ali Ramović nije imao kud osim da se suoči sa mukom oči u oči. Zbog toga je, na prvom mjestu, borac. Samir Ramović na Podgoričkom pazaru; Foto: Đorđe Cmiljanić Photography Ramović je, naime, u jednom trenutku bio na ivici provalije, a ka sigurnoj luci su ga vratili čudesna transplantacija bubrega prije godinu i po u Turskoj i odluka ujaka da mu donira dragocjeni organ, što mu je promijenilo život nabolje. Izazova nije falilo ni na porodičnom planu, pa se tako suočio i sa rastankom od supruge, a roditelji su dvoje djece koja, kako je pjevač saopštio, imaju poremećaj iz spektra autizma i o kojima pomno brine svakodnevno. Logično da u takvom vrtlogu životnih nedaća Ramoviću muzika i nije bila prioritet, no kada su se bure polako stišavale jedna po jedna – vratio se na scenu. Prošle godine je objavio spot za hit karijere “Ljubavi nove”, pjesmu koju smo prije deceniju slušali na “Sunčanim skalama”. Nakon toga je uslijedila premijera pjesme “Pusti me” na “Biseru Jadrana” u Tivtu. Stigao je Ramović da u jednom trenutku bude akter popularnog rijalitija u Srbiji i to iz najhumanijeg mogućeg razloga, kako bi djeci obezbijedio bezbrižnije djetinjstvo i kako bi sebi osigurao bolju poziciju pred nastavak karijere, od koje ih izdržava. A nakon svega što je dosad proživio crnogorski pjevač ima sasvim dovoljno materijala za knjigu koju upravo piše. Za razliku od većine ljudi koji su prošli kroz tu vrstu brodoloma, Ramović se nije povukao, već je popularnost iskoristio kako bi iskustva podijelio sa publikom i pratiocima na društvenim mrežama, u namjeri da nekome i pomogne ukoliko se zadesio u istoj ili sličnoj nevolji. U intervjuu za CdM nas je, između ostalog, provozao kroz pomenute ključne krugove života, a zaključio je riječima da je iz bitke izašao kao pobjednik – ratnik svjetlosti. CdM: Protekla godina bila je u znaku premijere spota za numeru “Ljubavi nove”, koju smo davno čuli na “Sunčanim skalama”. Zbog čega se, ako se ne varam, čak 10 godina čekao spot? Da li su lijepe reakcije publike nakon premijere vizuelnog dijela pokazatelj da numera i dalje živi i da je, bez dileme, pjesma tvoje karijere? RAMOVIĆ: Istina je da se na ekranizaciju pjesme čekalo skoro deset godina. Kada sam je premijerno izveo na “Sunčanim skalama”, smatrao sam da je za početak dovoljno što postoji video-zapis tog nastupa na Jutjubu U međuvremenu sam snimao nove pjesme i uvijek mi je bio prioritet da svaka nova numera dobije spot, tako da je “Ljubavi nove” ostala bez spota sve do 2025. godine. Spot je nastao gotovo slučajno. Snimali smo spot za pjesmu “Samo idem dalje” u Beogradu, kada je reditelj Haris Dubica predložio da se snimi još nekoliko kadrova na moru, na Adi Bojani. Angažovao sam ekipu za taj dan i, kada sam shvatio da nije potrebno mnogo vremena za scene koje je Haris zamislio, odlučio sam da snimimo i kadrove za “Ljubavi nove”. Reakcije su bile izvanredne, javile su mi se brojne medijske kuće iz regiona, a mnogi su mislili da je pjesma tek objavljena. Bukvalno je dobila novi život. Tu pjesmu volim na poseban način i drago mi je što sam se uvijek trudio da svaka moja pjesma bude urađena u vrhunskoj produkciji, sa živim instrumentima i bez ušteda na račun kvaliteta. Zbog toga sam i danas ponosan kada čujem svoje pjesme. Takođe, primjećujem da je “Ljubavi nove” upravo pjesma po kojoj me ljudi najviše prepoznaju. Samir Ramović na Podgoričkom pazaru; Foto: Đorđe Cmiljanić Photography CdM: Svojevremeno si priznao da “Ljubavi nove” doživljavaš kao autobiografsku pjesmu. Jesi li i danas pri tom stavu ili je vrijeme učinilo da promijeniš ugao gledanja na nju? Da li si osjetio na koži životnu situaciju koja “lomi” u ljubavnom smislu, a onda nakon nje dođe ona koja ponovo izgrađuje i donosi osmijeh? RAMOVIĆ: Zaista posljednjih nekoliko godina živim priču ove pjesme. Čovjek se vremenom osvješćuje, dostiže više nivoe svijesti i mijenja pogled na život, ljubav i odnose. Shvati šta je zaista važno i šta je prava ljubav. Sve što je bilo ostavio sam iza sebe. Već nekoliko godina sam sam i prija mi takav mir, ali iskreno priželjkujem da upoznam srodnu dušu, ženu života, da se dogodi prava ljubav. Ne želim da se upuštam u nešto površno ili prolazno. CdM: Ne može se puno izvođača pohvaliti podatkom da im je Sergej Ćetković uradio pjesmu, kao što je slučaj sa tobom i numerom “Ljubavi nove”. Čini li te ponosnim takav epilog? Da li je upravo njegov put onaj na koji se ugledaš i postoji li prostor za u bliskoj budućnosti saradnja bude nastavljena? RAMOVIĆ: Ponosan sam na saradnju i prijateljstvo sa Sergejem. On je, prije svega, dobronamjeran i pozitivan čovjek, a o njegovoj karijeri i profesionalizmu suvišno je govoriti – svi znaju da je jedan od najuspješnijih izvođača koji je put gradio iskreno, bez skandala i na pravi način. Nedavno smo večerali zajedno i dotakli se raznih tema. Sasvim je moguće da ćemo u budućnosti ponovo sarađivati, ali ako se to desi, mora biti spontano, kao i naša prva saradnja. CdM: Spomenuo si jednom prilikom da si u pojedinim trenucima, kada se očekivalo da dodaš gas, morao potpuno da staneš. Vjerujem da je to najbolji opis dosadašnjeg dijela karijere. Da li si zaista bio na ivici da digneš ruke i zbog čega? Na koji način si uspijevao da, uprkos svemu, nastaviš dalje? Je li se isplatilo? RAMOVIĆ: Nekoliko puta u životu dešavalo se da mi se nametnu teške okolnosti upravo u trenucima kada sam, u karijernom smislu, trebalo najjače da “dam gas”. Zbog toga sam znao da pomislim da sam definitivno završio sa muzikom. To bi trajalo neko vrijeme, ali bih uvijek shvatio da ne mogu da se pomirim s tim da se oprostim od muzike, jer je ona sve i uz nju je sve lakše i ljepše. Razlozi su bili brojni: zdravstveni problem tadašnje supruge, borba za potomstvo, suočavanje sa činjenicom da oba moja djeteta imaju poremećaj iz spektra autizma, svakodnevna borba sa autizmom, moj problem sa bubrezima i, na kraju, transplantacija bubrega prije godinu i po. Danas sam ponovo tu, vratio sam se nastupima, radim nove pjesme i radujem se svakom novom danu i životu uopšte, uprkos svemu. Samir Ramović na “Biseru Jadrana”; Foto: Zoran Radonjić CdM: Nažalost, prolazio si i kroz onu mnogo težu, životnu i zdravstvenu bitku. Ukratko – kako je izgledala ta borba za bubreg i život? Kako danas gledaš na taj dramatičan period – jesu li i dalje tu nevidljivi ožiljci ili možeš da budeš spokojan? RAMOVIĆ: Sve te borbe iskustva su iz kojih čovjek izlazi jači, svjesniji i pozitivniji. Nauči da cijeni male stvari. Mnogi ljudi i ne slute koliko su srećni samo zato što su zdravi. Često jurimo za materijalnim, a u toj trci zaboravimo da živimo – zapostavimo najbliže, zdravlje i radost svakodnevice. Ne shvatamo da su najveće bogatstvo porodica, zdravlje i pravi prijatelji. Svakom danu treba se radovati kao daru od Boga, jer to on i jeste. U svim iskušenjima sam vjerovao i nisam odustajao. Dok sam vodio ovu bitku, znao sam da ću pobijediti, prije svega da bih bio tu za svoju djecu, kojoj sam neophodan. Ne bih uspio bez istinskog heroja – ujaka koji mi je poklonio bubreg, kao ni bez podrške porodice i dobrih ljudi. CdM: Činjenica da si bio na operacionom stolu sama po sebi nameće i pomisao na smrt. Da li si osjećao strah od smrti u trenucima dok si bio odvojen od porodice, sam protiv bolesti? Shvati li čovjek tek u tim trenucima koliko je sve zapravo prolazno ukoliko je zaslijepljen pogrešnim ciljevima? RAMOVIĆ: Čitajući pitanje po pitanje, shvatio sam da sam već dijelom odgovarao i na naredna. Reći ću samo da su to bile izuzetno teške i neizvjesne situacije u kojima sam mnogo toga morao sam da organizujem, a istovremeno je bilo potrebno da se neke stvari gotovo čudom poklope kako bih izbjegao dijalizu. Sa ove distance shvatam da je to bila velika borba i da sam se u njoj nosio kao ratnik svjetlosti, onako kako ga opisuje Paulo Koeljo. Zahvaljujući vjeri, ljubavi, odlučnosti, Bogu, porodici i dobrim ljudima, danas sam zdrav čovjek i dobio sam priliku za novi život. Moja djeca žive sa mnom, ja brinem o njima. Nedavno me je ujak posjetio, snažno sam ga zagrlio i rekao mu: “Ovo si mi ti omogućio”, misleći na to što mogu da budem uz svoju djecu i da se brinem o njima. CdM: Bio si akter rijalitija koje bije glas da su nešto najgore što se desilo regionalnoj sceni. Rekao bih – s razlogom, jer smo svjedoci problematičnih nuspojava takvih programa. Otkud ti u toj priči? Jesi li uspio da taj ekstreman psihološki test završiš tako što si naučio nešto novo o sebi? Postoji li neki pozitivan aspekt pojavljivanja u takvim formatima ili su nužno zlo – za oživljavanje karijere? RAMOVIĆ: Mogu reći da sam okolnostima “zalutao” u taj format. Te godine su promijenili ime rijalitija, a pored toga me uvjeravali da će nova sezona biti drugačija od prethodnih i da će se učešće bazirati na kreativnim igrama i zadacima. Smatrao sam da se neću dugo zadržati, mislio sam da nisam profil koji će fanovi tog rijalitija pratiti više od par mjeseci. Ostao sam pri zahtjevima za koje sam mislio da produkcija neće prihvatiti. Moja logika i motivi su bili jasni – želio sam da se promovišem, da zaradim određenu sumu novca u kratkom periodu i da ta sredstva iskoristim za kupovinu kuće sa dvorištem u kojoj će živjeti moja djeca sa bivšom suprugom, njihovom majkom. Takođe, računao sam da će mi taj angažman omogućiti da u budućnosti bolje naplaćujem nastupe i nastavim karijeru sa boljom pozicijom. CdM: Kako izgleda biti u rijalitiju? RAMOVIĆ: Bilo je izuzetno teško, kao da sam bio u paralelnom univerzumu. Saznao sam čak par dana prije ulaska da se tokom noći uopšte ne spava i mnogo drugih stvari vezanih za sam format. U rijalitiju sam ostao devet mjeseci, djeca su mi mnogo nedostajala – ne mogu ni opisati koliko. Zahvalan sam Bogu što imam takve roditelje, jer su se i u toj situaciji pokazali i potpuno me zamijenili u ulozi roditelja dok nisam bio prisutan. Ipak, i tu mi je mnogo pomoglo to što, bez obzira na okolnosti, uvijek razmišljam pozitivno i trudim se da ostanem smiren. Kroz sve što sam prošao shvatio sam da sam izuzetno psihički jak. Danas više ne gledam na negativne situacije kao na probleme, niti razmišljam u fazonu – zašto baš meni? Naprotiv, takve stvari doživljavam kao izazove sa kojima se odmah hvatam ukoštac, protiv kojih se borim odlučno i koje rješavam korak po korak. Upravo u tome pronalazim i neku vrstu lične satisfakcije – kada uspijem da prevaziđem problem koji me zadesi. Ostao sam svoj, onakav kakav jesam, i nisam ulazio u konflikte niti se ponašao na način koji bi me kasnije opterećivao. U tom okruženju sam se prirodno razlikovao od većine učesnika, što se ispostavilo kao moja prednost. I danas, kada me ljudi prepoznaju na ulici, često mi kažu da sam bio najkulturniji i najnormalniji učesnik svih sezona trajanja rijalitija, te da sam se izdvajao po ponašanju i stavu. Takve reakcije mi znače, jer potvrđuju da se može proći kroz sve to, a ostati čovjek i sačuvati obraz. Samir Ramović na Podgoričkom pazaru; Foto: Đorđe Cmiljanić Photography CdM: Pominjao si u intervjuima da se nakupio materijal čak i za knjigu. Opet, možda bi publika najviše voljela da te sluša. Šta god da bude – hoćeš li nastaviti da pišeš/pjevaš na način da to bude lična terapija, a ujedno i poruka za one koji možda prolaze kroz slične borbe? RAMOVIĆ: Da, trenutno pišem knjigu, inspiraciju imam nadahnut bogatim životnim iskustvom. Za mene je to prirodan slijed – način da obradim sve što sam prošao, ali i da prenesem poruku ljudima. Shvatio sam da je moja misija da pokažem kako čovjek može da se suprotstavi životnim izazovima i izađe kao pobjednik, bez obzira na okolnosti. Principi koji me vode su vjera, nada i ljubav – oni uvijek pobjeđuju. Knjiga, pjesme, uopšte način na koji žvim bez obzira na okolnosti su i poruka svima koji prolaze kroz teže situacije, ali i onima kojima život možda djeluje “natovaren problemima”. Želim da shvate da se kroz život može i treba boriti, da svako ima snagu da prebrodi izazove i da često stvari nisu toliko velike koliko ih doživljavamo. CdM: Često ti ljudi pišu putem društvenih mreža i kažu koliko pozitivno tvoja priča i sve što prolaziš utiče na njih. RAMOVIĆ: Mnogi su prošli teške periode, osjećali se obeshrabreno ili u vrsti depresivnog raspoloženja i priznaju da su nakon nekoliko mojih video-klipova, u kojima na inspirativan način govorim o svojim izazovima, promijenili način razmišljanja i pogled na život. I kada me sretnu na ulici, često mi kažu da im je moj pristup pomogao, da su dobili motivaciju i novu snagu. Takva iskustva su mi dodatni motiv da nastavim i dalje da pišem i pjevam – da kroz svoje priče inspirišem ljude i pomažem im da se suoče sa sopstvenim problemima hrabro i odlučno. Danilo Brajković