Stiglo je proljeće (Spring is here)

2026-03-11 - 06:29

Mart, doduše, nikad nije bio moj omiljeni mjesec, još od onog marta 1999, kada je počelo NATO bombardovanje Jugoslavije. Proljeće je tada stiglo sa bombama i zvukom sirena, sa ratnim avionima umjesto sa povratkom ptica selica. Došlo je gotovo neprimijećeno i ostalo takvo sve do ljeta. Ovoga proljeća, dok rakete paraju nebo iznad raznih krajeva svijeta, imam utisak da bi se “raketirano proljeće” moglo sručiti u bilo koje dvorište na planeti. Suptilne vjesnike novog godišnjeg doba, što su se razbježali po travnjacima, ponovo niko ne primjećuje. Spring is here, why doesn't my heart go dancing Spring is here, why isn't the waltz entrancing... Mnogi su ratovi i revolucije počinjali upravo u proljeće. Ali, prije njih, kao neka vrsta uvoda ili probe, dolazili su karnevali. Maskirani, raspojasani, zamijenjenih društvenih uloga na taj jedan dan, dozvoljavali su čovjeku da postane neko drugi. Baš kao što to čine ratovi. To privremeno preokretanje i presvlačenje svijeta, koje je otvaralo iluziju da je sve moguće, budilo je želju za promjenom. U tom zavjereništvu čovjeka i proljeća, mlado godišnje doba postajalo je pozornica ljudske pobune. Buđenje prirode iz zimskog sna budilo je i uspavane revolucionarne duhove, a karnevali su postajali ritualni podsjetnik šta je sve moguće u proljeće. Talas evropskih pobuna poznat kao Revolucije 1848. nazivan je i „Proljeće naroda“. Tokom nekoliko mjeseci, protesti i revolucije proširili su se širom Evrope. Njima su tražene političke slobode, društvene i privredne reforme. Proljeće se pojavljuje i kao metafora u savremenoj politici. Pokret u Čehoslovačkoj 1968. nazvan je “Praško proljeće”, dok su protesti u zemljama Bliskog istoka, na samom kraju prve decenije ovoga vijeka, dobili naziv “Arapsko proljeće”. Sva ova proljeća zapravo su metafora za novi početak, za “zeleniju” društvenu stvarnost koja treba da procvjeta. I mnogi ratovi počinjali su u tom istom trenutku buđenja prirode: Drugi svjetski rat na našim prostorima počeo je u aprilu, Američki građanski rat takođe, kao i ratovi u Iraku, Libiji... Zima je otežavala kretanje vojski, snabdijevanje i borbe. Kada se zemlja osuši i putevi postanu prohodni, istorija ponovo počinje da maršira. Ali postoji i izvjesna simbolika. Proljeće je puno obmana: čovjek lakše povjeruje u promjenu u martu nego, recimo, u januaru. Na čuvene „Martovske ide“ ubijen je rimski diktator Julije Cezar. Zavjera senatora pokrenula je politički haos koji je doveo do kraja Rimske republike i stvaranja carstva. Otuda su još stari Rimljani govorili da su „martovske ide“ opasan datum za vlast i poredak — kao da se u proljećnom buđenju prirode krije i energija političke promjene. U najstarijem rimskom kalendaru godina nije počinjala u januaru nego u martu. Taj mjesec bio je posvećen rimskom bogu rata Marsu, po kome je i dobio ime. Simbolička veza između martovskog buđenja prirode i početka političke ili vojne akcije ostala je duboko ukorijenjena u evropskoj istoriji. Od martovskih ida proljeće nosi i jednu tamniju simboliku i težinu prevrata, izdaje, iznevjerenih očekivanja. Kao da se u ovom mjesecu zgusne ona energija promjene koja ponekad rađa, a ponekad razara. U savremenim istorijskim okolnostima, dok izgleda da se rat na Bliskom istoku odvija pred našim kućnim pragom, ostaje samo nada da će se tu zaustaviti. I da april, mjesec koji slijedi, ipak neće biti „najsvirepiji mjesec“, kako ga je vidio pjesnik koji je pjevao o pustoj zemlji.