Svjedoci na suđenju Gašoviću: Govorili o odvođenju i nestanku svojih očeva i drugih civila iz Hadžića

2026-03-14 - 08:46

Kako navode, i na ovom ročištu svjedočili su predstavnici oštećenih porodica koji su govorili o saznanjima o stradanju svojih najbližih. „Oštećeni imaju prvenstvo u davanju iskaza kako bi nakon toga mogli da prate suđenje iz publike i postavljaju pitanja ostalim svjedocima“, navodi se u saopštenju. Sud, kako dodaju iz HRA, još nije razmatrao ranije zahtjeve odbrane i zastupnika oštećenih da se suđenja audio-vizuelno snimaju. Riječ je o zahtjevima branioca optuženog Danila Mićovića i punomoćnika oštećene Feride Nišić, advokata Dalibora Tomovića. Sud se, takođe, još nije izjasnio o predlogu da se svjedoci iz BiH saslušavaju putem video-linka, niti o zahtjevu da se obezbijedi rezervni branilac u slučaju odsustva Mićovića. Svjedok Nermin Musić kazao je da je imao oko 15 godina kada su počela ratna dešavanja 1992. godine. Njegova porodica je zbog napada na selo privremeno napustila dom, dok je njegov otac Adil ostao da čuva kuću. „Od kasnije razmijenjenih zarobljenika saznao sam da je oko 260–280 ljudi iz Hadžića odvedeno u Lukavicu. Prema njihovim riječima, napravljen je spisak od 46 osoba među kojima je bio i moj otac“, naveo je Musić. Prema njegovim riječima, zarobljenici su prozivani i odvođeni u drugu prostoriju, tokom noći su se čuli krici, a ujutro su viđene krvave prostorije i kaiševi na stolu uz riječi: „Uzmite slobodno te kaiševe, ovima više neće trebati“. Svjedok Almin Bašić kazao je da je prve informacije o svom ocu Aliji dobio u junu 1992. godine, kada je iz zarobljeništva oslobođen njegov tetak. „Tada mi je ispričao da je mog oca priveo Zoran Gašović i nagovijestio mu da će biti ubijen“, rekao je Bašić. Dodao je da su njegov otac i Gašović poznavali jedan drugog iz preduzeća u kojem su radili prije rata. „Rečeno mi je i da je moj otac molio: ‘Zorane nemoj, šta sam ti uradio’“, naveo je Bašić, dodajući da je tokom ekshumacije utvrđeno da su njegovom ocu bile smrskane lobanja, vilica i rebra. Svjedok Selver Kahrica, sin nestalog Vezira Kahrice, kazao je da je početkom rata pobjegao na Igman, dok su njegovi roditelji ostali u Hadžićima. „Moja majka mi je ispričala da su pred našu kuću došli srpski vojnici, među kojima i Zoran Gašović, tražili ključeve našeg vozila i zapalili kuću. Oca su odveli, nakratko ga vratili da uzme jaknu sa novcem, a potom ponovo odveli i više ga nismo vidjeli“, rekao je Kahrica. Dodao je i da mu je majka pričala kako ju je Gašović maltretirao i prislanjao joj pištolj na glavu, te da je u Hadžićima važio za osobu koja je ulijevala strah. Odbrana optuženog osporila je iskaze svjedoka, navodeći da je riječ o „čaršijskim pričama“ i da svjedoci nemaju neposredna saznanja. S druge strane, punomoćnik oštećenih Dalibor Tomović i specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić ocijenili su da su iskazi svjedoka u bitnom isti kao i ranije, navodeći da je prirodno da svjedoci pred sudom iznose detaljnije informacije nego prilikom ranijih saslušanja. Prema optužnici, Gašović se tereti da je od maja do kraja juna 1992. godine učestvovao u ubistvima, porobljavanju, prinudnom preseljavanju, protivpravnom zatvaranju i mučenju civila u objektima „Garaža“ i Sportska dvorana u Hadžićima, kao i u prinudnom preseljenju oko 280 civila u kasarnu „Slaviša Vajner Čiča“ u Lukavici. Tereti se i da je sačinio spisak pritvorenika na kojem je 49 imena zaokružio crvenom olovkom, nakon čega je 23. juna 1992. godine 48 osoba odvedeno na nepoznatu lokaciju i do danas se vode kao nestale. U ovom predmetu specijalna tužiteljka je Tanja Čolan Deretić, dok vijećem Višeg suda predsjedava sudija Simo Rašović, uz članove vijeća Anu Delić i Dragana Babovića. Naredno ročište zakazano je za srijedu, 18. marta.