Tramp i evropska desnica: Oduševljeni i razočarani

2026-02-17 - 07:29

Odmah nakon Minhenske bezbjednosne konferencije, američki državni sekretar Marko Rubio otputovao je u Slovačku, a zatim u Mađarsku. To nije slučajnost: u obje zemlje premijeri vladaju na način koji se dopada Donaldu Trampu – evroskeptični su, neprijateljski raspoloženi prema imigraciji, a klimatske promjene za njih nisu tema. Trampova administracija podržava i druge desničarske vlade i stranke u Evropi. Međutim, neki su se distancirali od Trampa kada je zaprijetio da će, ako bude potrebno, silom oduzeti Grenland, koji pripada Danskoj. Mađarski premijer Viktor Orban: „Duhovni brat“ Viktor Orban je na vlasti od 2015, dakle i tokom prvog mandata Donalda Trampa (2017–2021). Orban ga je nazvao ideološkim „duhovnim bratom“. To se odnosi na gotovo sva područja njihove politike. Dok je bivši američki predsjednik Džo Bajden optužio Orbana da „teži diktaturi“ jer vrši pritisak na nezavisne medije i protivi se pravima LGBTQ osoba, Tramp ga je nedavno pohvalio kao „pravog prijatelja, borca i pobjednika“. Tramp i Rubio Orbana posebno podržavaju sada u izbornoj kampanji za parlamentarne izbore u aprilu, koje bi Orban mogao izgubiti. Orban takođe podržava Trampovu politiku značajnog smanjenja ili zaustavljanja vojne pomoći Ukrajini – za razliku od, na primjer, italijanske premijerke Đorđe Meloni. Poput Trampa, Orban nema nikakav problem da se sastane sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i odbija da Rusiji pripiše jasnu krivicu za rat. Unutar Evropske unije, Orban je autsajder. Održava bliske veze sa Alternativom za Njemačku (AfD), koju je njemačka Savezna služba za zaštitu ustava u djelovima klasifikovala kao ekstremističku stranku. Prije godinu dana, Orban je primio čelnicu AfD-a Alis Vajdel u službenoj rezidenciji i izjavio da je „apsolutno jasno da je AfD budućnost“. O pitanju Grenlanda Orban je ostao rezervisan. Izbjegao je da direktno osudi Trampa, rekavši da problem treba rešiti unutar NATO-a. Slovački premijer Robert Fico: Kontradiktorna figura Rubio je posetio slovačkog premijera Roberta Fica odmah nakon bezbjednosne konferencije. U Bratislavi je rekao da će SAD pod predsjednikom Trampom „ne samo Slovačku, već cijelu srednju Evropu učiniti centralnom komponentom našeg angažmana na kontinentu i u svijetu“. Konkretne informacije o tome nije dao. Uz Orbana, Fico važi za jednog od najbližih Trampovih saveznika u EU. Fico vodi tvrdu antimigracionu politiku. Godine 2016. izjavio je: „Islamu nema mjesta u Slovačkoj.“ Isporuke oružja Ukrajini je zaustavio i nazvao Ukrajince, koje je Rusija napala, „nacistima i fašistima“. Ali Ficova politika prema SAD je protivrečna. Tokom prvog mandata od 2006. do 2010. težio je bližim vezama sa zemljama poput Rusije, Kine, Venecuele i Kube – od kojih nijedna nije bliska saveznica Vašingtona. Krajem januara 2026, tekst u časopisu Politiko izazvao je pometnju, a pozivao se na neimenovane evropske diplomate. U njemu je pisalo da je Fico navodno na marginama samita EU rekao da je Tramp „izgubio razum“. Navode su i Fico i Bela kuća žestoko demantovali kao „laž“ i „lažnu vijest“. Šefica AfD-a Alis Vajdel: Izopštenik koji dobija podršku Prošla je godina otkako je američki potpredsjednik Džej Di Vens na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji 2025. oštro kritikovao Evropljane. Tada je rekao da Evropljani guše slobodu govora i dopuštaju destruktivne migracije koje evropsko stanovništvo ne želi. Zatim je Vens isprovocirao stranke političkog centra u Njemačkoj: demonstrativno se sastao sa kopredsjednicom AfD-a Alis Vajdel – koja nije bila pozvana na konferenciju – ignorišući tadašnjeg kancelara Olafa Šolca iz SPD-a. To je bio snažan podsticaj za stranku, koja je delom krajnje desna i sa kojom stranke centra ne žele saradnju. Vajdel sa Trampom dijeli borbu protiv imigracije, odbacivanje klimatske politike i naglasak na naciji. Nije joj smetalo ni to što je Tramp spreman da napravi značajne ustupke Rusiji kako bi postigao mir u Ukrajini, što je i stav AfD-a. Stvari su se zakomplikovale tek kada je Tramp insistirao na preuzimanju Grenlanda, teritorije koja pripada NATO savezniku. Od tada se stranka donekle retorički distancirala od Trampa. Italijanska premijerka Đorđa Meloni: Posrednica Ona nije samo čelnica stranke Braća Italije, često opisivane kao postfašističke, već i prva žena na čelu italijanske vlade. Ideološki je bliska Donaldu Trampu i rano je tražila njegovu političku bliskost – na veliko razočaranje drugih Evropljana. Kao premijerka treće najveće ekonomije EU, dobila je važnu posredničku ulogu u sukobima između EU i SAD. A njih ima mnogo. Đorđa Meloni iskoristila je uticaj u prošlogodišnjem trgovinskom sporu i ponudila posredovanje i u sporu oko Grenlanda. Njena posrednička uloga vjerovatno je ograničena, ali je obje strane shvataju ozbiljno. Trampov zahtjev za Grenlandom nazvala je „greškom“. Za većinu italijanske javnosti Tramp je time otišao predaleko. Zato je krenula u ofanzivu rekavši: „Postoji mnogo stvari oko kojih nisam saglasna sa Trampom. Ako nisam saglasna, to mu kažem.“ Takođe, zadržava nezavisan stav o Ukrajini: oduvek se zalagala za podršku toj ugroženoj zemlji. Najdžel Faraž: Trampova britanska nada Već neko vrijeme sve ankete u Velikoj Britaniji predviđaju izbornu pobjedu desničarske populističke stranke Reform UK. Njen vođa, Najdžel Faraž, u tom slučaju bi vjerovatno postao premijer. Faraž, bauk britanskog establišmenta, odigrao je ključnu ulogu u kampanji za Bregzit, što je bilo u skladu sa željama Donalda Trampa. Njih dvojica su odavno bliski saveznici. Faraž je bio pozvan i na ekskluzivnu zabavu uoči izbora 5. novembra 2024. na Trampovom imanju Mar-a-Lago na Floridi. Međutim, Faraž je Trampove ambicije u vezi sa Grenlandom nazvao „preteranim“. Zanimljivo je da Faraž očigledno nije bio dovoljno radikalan za Trampovog bivšeg savjetnika Ilona Maska. Mask je podržao krajnje desnog aktivistu Tomija Robinsona umjesto Faraža i pozvao Reform UK da ga zamijeni na mjestu lidera. Donald Tramp, s druge strane, nije negativno govorio o Faražu, a čini se da su Mask i Faraž izgladili spor. Poljski predsjednik Karol Navrocki: Razočarani Političari iz stranke Pravo i Pravda (PiS) smatrali su da su uzorni učenici Donalda Trampa u Evropi. Pod njihovim nacionalno-konzervativnim vladama (2005–2007 i 2015–2023), program stranke se odnosio na zakon i red, borbu protiv migracija, skepticizam prema EU i bliske veze sa SAD-om. Poljska danas ima najveće odbrambene izdatke u NATO u odnosu na BDP, čak veće i od SAD. Dok liberalni i proevropski Donald Tusk sada vlada u Varšavi, predsjednik je postao konzervativac Karol Navrocki, kojeg je PiS nominovao a Donald Tramp demonstrativno primio u Beloj kući tokom kampanje. Trampov simpatizer Navrocki vjerovatno je sada još više razočaran njime, čak i ako to ne kaže otvoreno. Tramp sve više dovodi u pitanje da li bi SAD zaista branile NATO zemlje poput Poljske u slučaju ruskog napada – uprkos visokim izdacima za odbranu. Osim toga, Trampov proruski stav veoma je loše primljen u Poljskoj, jednoj od najbližih saveznica Ukrajine. Marin Lepen: Ponosna Francuskinja drži distancu Francuska je Francuska. Nema potrebe da se ikome dodvorava. To je utisak koji ostavlja predsjednik Emanuel Makron. Čini se da to važi i za Marin Lepen iz Nacionalnog okupljanja, koja želi da nasledi Makrona na izborima 2027. Trampovu pobjedu 2016. opisala je kao „dobru vijest za Francusku“ i pohvalila njegov fokus na nacionalni suverenitet, borbu protiv globalizacije i restriktivnu imigracionu politiku. Nakon njegove druge pobjede bila je primjetno rezervisana. Njegovu obustavu vojne pomoći Ukrajini nazvala je „okrutnom“. Lepen već neko vrijeme pokušava da svojoj stranci da prihvatljiviju sliku kako bi je podržalo šire biračko tijelo. Da li će Lepen uopšte moći da se kandiduje, upitno je, jer joj je sudskom presudom – na koju je uložila žalbu – zabranjeno obavljanje javne funkcije. Ali alternativni kandidat, lider RN-a Žordan Bardela, Trampa vidi slično. Bardela je u početku bodrio Trampa, ali je njegove pretnje u vezi sa carinama i Grenlandom nazvao „neprihvatljivim“, a njegov reizbor „lošom vješću za francuske interese“. Bardela redovno naglašava da Tramp „nije njegov uzor“ i da on prati samo francuske primjere. Krajem 2025. izjavio je: „Ne treba mi veliki brat poput Trampa.“