TheMontenegroTime

„Trampova kandidatkinja“ Vjosa Osmani

2026-02-04 - 13:38

„Kosovska predsjednica Vjosa Osmani pokušava da demonstrativnom bliskošću s porodicom Tramp obezbijedi svoj ponovni izbor za šefa države. Međutim, njen proračun bi mogao da se izjalovi – čak i ako je uspjela da izdejstvuje da Kosovo bude među državama koje su se nedavno u Davosu pridružile Trampovom zloslutnom Odboru za mir.“ Njemački list navodi da se Osmani u Švajcarskoj ponosno pojavljivala uz američkog predsjednika i od tada govori o velikom dostignuću – jer je njena zemlja postala jedna od osnivačica tog tijela. Autor članka poziva se na nezvanične informacije iz Prištine, prema kojima je Osmani taj potez povukla bez konsultacija s kosovskim premijerom Aljbinom Kurtijem. Rama ne voli Kurtija Navodno je predsjednik Albanije Edi Rama obezbijedio da Osmani ima pristup Trampovom krugu. „Rama ima pristup američkoj predsjedničkoj porodici jer je Trampovom zetu Džaredu Kušneru dodijelio projekat nekretnina na albanskoj mediteranskoj obali težak više milijardi. Albanski premijer ne podnosi Kurtija, najpopularnijeg političkog lidera svih Albanaca na Balkanu. Zbog toga koristi svaku priliku da ojača Osmani kao Kurtijevu suparnicu.“ U članku se podsjeća na to da predsjednički mandat Vjose Osmani ističe u martu, ali da za još jedan mandat kojem ona teži, nema dovoljnu podršku u kosovskom parlamentu, gdje se bira predsjednik. „U Prištini je opisuju kao lično zahtjevnu osobu. Mnogi bliski saradnici, poput njenog nekadašnjeg šefa kabineta Bljerima Velje, nisu se dugo zadržali uz nju.“ Njemački list iznosi ocjenu da Osmani sada pokušava da se predstavi kao „Trampova kandidatkinja“. „Računica je sljedeća: Sjedinjene Američke Države su na Kosovu – ne samo zbog vojne baze Bondstil na jugu zemlje, već i zbog čitave istorije mlade države – toliko važan faktor da bi joj ta etiketa mogla obezbijediti inače krajnje neizvjestan reizbor. Osmani se, kako prema javnosti tako i prema poslanicima parlamenta, predstavlja kao Trampova favoritkinja i indirektno prijeti kao batinom svojim (navodno) dobrim vezama s njegovim klanom, kaže jedan dobro umrežen sagovornik iz Prištine. Poruka prijetnje glasi: `Ako me ne izaberete ponovo za predsjednicu, imaćete problema sa SAD`.“ Kurti nije dobar s Trampom – a pobjeđuje Njemački autor konstatuje da bi takve prijetnje prije nekoliko godina možda urodile plodom, jer ne postoji sličan fenomen među savremenim državama kao što je kosovsko obožavanje Sjedinjenih Država. Potom se navode i razlozi – glavna uloga Amerike u potiskivanju srpske države s Kosova 1999. i u proglašenju nezavisnosti 2008. Ali se, prema autoru, u percepciji Vašingtona među kosovskim Albancima ponešto promijenilo: „I na Kosovu se, naravno, primijetilo da Trampov Vašington više nije onaj iz vremena Bila Klintona i Džordža V. Buša. Dokaz da američki adut više ne pobjeđuje automatski jeste Kurtijev uspjeh na parlamentarnim izborima u decembru. Kurtijeva stranka Samoopredjeljenje osvojila je na tim izborima 51,1 odsto glasova.“ Nešto dalje u tekstu se navodi: „Dominacija Samoopredjeljenja je tim upečatljivija jer Kurtijevi odnosi sa Trampom zaista nisu dobri. Kurti je tokom američke izborne kampanje otvoreno podržavao Džoa Bajdena i 2024. godine demonstrativno prisustvovao konvenciji Demokratske stranke u Čikagu.“ Tekst nas podsjeća i na činjenicu da je prošlog septembra Tramp na neodređeno vrijeme suspendovao planirani američko-kosovski „strateški dijalog“: „U saopštenju američke ambasade u Prištini kao krivac je izričito naveden Kurti.“ To je bio poklon za opozicione stranke koje su „upozoravale da Kurti ugrožava odnose Kosova sa njegovim najvažnijim zaštitnikom. Međutim, izborni rezultat pokazuje da ta retorika na Kosovu više ne djeluje kao nekada. Apsolutna većina Kosovara vjeruje Kurtiju, koji važi za lično poštenog i nekorumpiranog političara.“ Loša računica Vjose Osmani? Njemački list iznosi ocjenu da zbog svega toga ostaje upitno da li će Osmani sa svojim manevrima uspjeti. Navode se i riječi predsjednice Osmani, koja je u SAD studirala pravo i govori tečno američki engleski, a koja je u intervjuu za Bi-Bi-Si rekla: „Vjerujemo u vođstvo Sjedinjenih Američkih Država.“ „Takav stav vjerovatno i danas dijeli veliki broj njenih sunarodnika. Međutim, Osmani je ostala nejasna i neodređena kada je postavljeno drugo pitanje: da li će Kosovo, država koja je nekada imala dva, a danas oko 1,6 miliona stanovnika, platiti milijardu dolara koliko Tramp zahtijeva kao članarinu za stalno članstvo u njegovom Odboru za mir.“ Autor članka navodi da su reakcije na takve stavove Vjose Osmani na Kosovu podijeljene. Jedni imaju razumijevanja za njih: „Kosovo još manje nego druge male evropske države sebi može da priušti da uvrijedi Vašington. Povlačenje američkih vojnika iz baze Bondstil predstavlja, praktično, atomsku bombu političkih prijetnji u kosovskoj politici. Bondstil se tamo, mimo stranačkih linija, smatra svojevrsnim životnim osiguranjem protiv opasnosti od povratka srpske države i srpske vojske. Tokom Trampovog prvog mandata, kada se Kurti usprotivio na brzinu sklepanom `mirovnom sporazumu` sa Srbijom koji je promovisao tadašnji Trampov izaslanik Ričard Grenel, u Vašingtonu je već jednom izrečena prijetnja zatvaranjem Bondstila. Kurtijeva prva koaliciona vlada raspala se pod pritiskom takvih prijetnji. Zbog toga na Kosovu postoje glasovi koji u Osmaninom ponašanju ne vide dodvoravanje, već promišljenu realpolitiku.“ Kako se ocjenjuje u članku, to ne važi za sve poteze predsjednice i njenog okruženja. Navodi se kao primjer inicijativu njenog supruga, diplomate Prindona Sadrijua, koji je na platformi Iks predložio Trampu da se ruševni hotel Grand u Prištini pretvori u Tramp-hotel. Ili odluku predsjednice da organizuje veliki prijem povodom prištinske premijere dokumentarnog filma „Melanija“ o Trampovoj supruzi. „Film je na Kosovu, prema zvaničnim saopštenjima, doživio veliki uspjeh i ’okupio umjetnike, zvijezde, kao i prijatelje Kosova i SAD, kako bi doživjeli hrabar prikaz američke predsjedničke porodice’ i ’izuzetnu, snažnu lidersku sposobnost’ Melanije Tramp“. Autor navodi da su takve izjave Vjose Osmani mnogi na Kosovu „u najboljem slučaju ocijenili kao nepotrebne, a drugi kao servilne ili izjave bez kičme.“ Podsjeća i da takve izjave teško mogu da se uklope u feminističku agendu predsjednice Kosova pošto je i reditelj filma „Melanija“, Bret Ratner, imao kontakte sa pokojnim kriminalcem i pedofilom Džefrijem Epstinom. „U intervjuu za Frankfurter algemajne cajtung iz 2019. godine, Osmani je rekla: `Za mene je važno da na kraju mog mandata ostavim poruku da nijedna djevojčica i nijedna žena na Kosovu više ne vjeruje da je na bilo koji način inferiorna. Sigurna sam da će žene i djevojke na Kosovu na kraju mog mandata znati da ne postoji ništa što ne mogu da urade.` U svojoj borbi za još jedan mandat, Osmani ovih dana, u očima mnogih kosovskih Albanaca, pokazuje da zaista već odavno može sve što mogu i muškarci – uključujući i to da zarad političke karijere ostane bez kičme“, poentira autor članka Mihael Martens. *Ovaj izbor iz štampe sadrži citate, odlomke i sažetke iz medija na njemačkom jeziku i ne odražava stavove redakcije.

Share this post: