Vjerovali ili ne

2026-02-24 - 06:46

Kao da živimo u rubrici 'Vjerovali ili ne'. Vijest vijest siže, kao suza suzu. Pa kaže: policija je u Bijelom Polju uhapsila dvije osobe zbog sumnje da su izvršili krivično djelo zelenaštvo. Osamnaestogodišnjak i njegov drug star čitavih petnaest godina lihvarili su na štetu sugrađanina od šesnaest ljeta. Kako se ono govorilo - narod koji ima ovakvu omladinu ne mora da brine za svoju budućnost. Ili nekako slično. Dalje: Za svega dva mjeseca zatvor u Spužu nadlijetalo je 20 dronova. Plan je bio da zatvorenicima dopreme mobilne telefone. Borba protiv dronova, rekli su policajci, i dalje traje. Tri su od lani uhvaćena. Zatim: Apelacioni sud je ukinuo prvostepenu presudu u predmetu pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine. To je ono što se u narodu zove 'Državni udar'. Suđenje je trajalo od 2017. Sedam - osam godina vucaralo se to čudo po sudovima, primala se za to plata. Zasad se ne zna koliko je proces koštao. Tu se vrijedi malo zadržati. Demokratska partija socijalista, stožer optužbi oko Državnog udara, nakon ukidanja presude je ocijenila da ona predstavlja "jedan od najozbiljnijih udaraca integritetu crnogorskog pravosuđa". Sjetićemo se tog integriteta. Pred Višim sudom u Podgorici i pred vascijelom crnogorskom javnošću u februaru 2018. Mirko Paja Velimirović je svjedočio o Fadilju od kojeg je negdje na Mokroj Gori kupio 50 pušaka jer bi, da nije, "otišla glava". Otkrio je i kako se riješio oružja kojim je trebala biti pokošena Crna Gora: "Puške sam rasklapao i bacio u jezero... istovremeno sam veslao, rasklapao ih i bacao u vodu". Poslije se Paja predomislio i poslao nam video sa izjavom: "Oružje nije postojalo, izmislio sam ga jer sam bio ucenjen." Taj, vidjelo se na prvi pogled, vrli čovjek, priznao je da je priča o Fadilju i jezeru bila "konstrukcija" koju je morao da izgovori pod pritiskom bivšeg tužioca Milivoja Katnića. Kad smo kod sudova: Vesni Bratić, bivšoj ministarki prosvjete osumnjičenoj da je nezakonito smijenila DPS-ove direktore škola, određeno je da, tokom kućnog pritvora, mora nositi nanogicu. To je ona sprava koja je falila onomad kad je kriminalac osuđen na dvadeset godina odšetao policiji ispred nosa na dan izricanja presude. Nanogicu nema ni majka osuđenog kriminalca, takođe osuđena kriminalka, bivša predsjednica Vrhovnog suda. Ona i dalje pravi veleslalom kroz crnogorsko sudstvo. Da ne prekorači preko praga Kolašina, umjesto nanogice, pazi gomila policajaca. Bar im je tako naredio sud, da se ne bi zbunjivali oko tananih pitanja kad policija smije, a kad ne smije da uhvati kriminalce. Ima još: predsjednik države zahtijevao je od Ministarstva pravde da pokrene postupak pomilovanja za osobu koja nije osuđena. Predsjednik je Jakov Milatović, neosuđena osoba Vesna Bratić. Ako vam nije dosta: Pokazalo se da je supstanca koju su u sudskom predmetu u Bijelom Polju čuvali kao kokain zapravo - šećer u prahu. Možda se to dešava sa kokainom koji odstoji, budući da je 'čuvan' dvadesetak godina. Svijet je ovaj prepun čudesa. Da se sad ne prisjećamo tunela ispod depoa Višeg suda u sred Podgorice. Ionako su svi optuženi da su ga prokopali oslobođeni. I tako, haotično, dan za danom. Haos je stanje nereda, neuređenosti i nepredvidivosti. Sve to imamo, a nauka, još od polovine prošlog vijeka, ima teoriju haosa. Ona je poznata i kao ‘efekat leptira’ zbog primjera koji je koristio meteorolog Edvard Lorenc da opiše haos: leptir koji maše svojim krilima u Brazilu može pokrenuti lanac događaja koji dovode do uragana u Teksasu tri nedjelje kasnije. U međuvremenu je 'efekat leptira' proletio kroz razne knjige i filmove. Teri Pračet i Nil Gejmen u knjizi “Dobra omena” pišu: “Nekada se smatralo da su događaji koji mijenjaju svijet stvari poput velikih bombi, manijakalnih političara, ogromnih zemljotresa ili masovnih migracija, ali se sada shvata da je to veoma zastario pogled ljudi koji su potpuno odvojeni od savremenog razmišljanja. Stvari koje zaista mijenjaju svijet, prema teoriji haosa, su sitne stvari. Leptir maše krilima u amazonskoj džungli, a zatim oluja razara polovinu Evrope“. To zapravo nije nova ideja. Već vjekovima se po legendama i poemama pojavljuje priča: Zbog nedostatka eksera izgubljena je potkovica. Zbog nedostatka potkovice izgubljen je konj. Zbog nedostatka konja izgubio se jahač. Zbog nedostatka jahača izgubljena je bitka. Zbog nedostatka bitke izgubljeno je kraljevstvo. Svaki mali događaj, svako naše ludilo, ima veze. Nanogica neće izazvati uragan, ali mijenja početne uslove tako da ne znamo šta u budućnosti možemo očekivati. Mada se čini da ne miriše dobro. Teorijama kraja nema. Postoji i ona prema kojoj je haos u kojem živimo strategija, a ne slučaj. Dođe nam na isto - i ako je strategija, mračna je.