Zašto Crnogorski Jezik Mora i Treba da Ima Poseban Status u Crnoj Gori?

2026-03-03 - 07:17

Dobro jutro! Juče su se Andrija Mandić i Momo Koprivica obreli u Nikšiću na Filološkom fakultetu na obilježavanju mjeseca srpskog jezika koji se na toj instituicji organizuje. Njihovo prisustvo svjedoči da riječ nije o lingvističkom nego o političkom događaju. Poruka Mandića da nema zemlje u kojoj jezik kojim govori najveći broj stanovnika nije i službeni. Mandićeva izjava je netačna i lažna. Pokušaću da objasnim zašto. Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajednici ako vam nije dusa naravno. Zašto Crnogorski Jezik Mora i Treba da Ima Poseban Status u Crnoj Gori? Mandićeva poruka je, dakle, netačna i neistinita. Prije svega, neistinita je jer srpski jezik ima status službenog jezika jer je jezik u službenoj upotrebi i na taj način je zaštićen Ustavom Crne Gore. Ista formulacija “jezik u službenoj upotrebi” koristi se za srpski jezik u Ustavu Republike Srbije. To zbog čega je crnogorski jezik izdvojen kao službeni ima više simboličan značaj nego što to stvarno utiče na bilo kakvu razliku u statusu između njega i drugih jezika koji su u službenoj upotrebi. Crnogorski jezik se simbolički izdvaja jer je to jezik koji nosi me države čiji se identiet, suverenitet i nezavisnost svakodnevno dovodi u pitanje od predstavnika političkih opcija Mandića i Koprivice, kao i Srpske pravoslavne crkve i srpskih političkih i društvenih elita iz Crne Gore, Srbije i regiona. Crnogorski jezik je izraz i simbol crnogorske nezavisnosti i kao takav zahtjeva i pripada mu posebno mjesto u našem ustavnom poretku. Isticanje srpskog jezika u istu ravan sa njim ima namjere relativizacije posebnoh i nezavisnog identiteta Crne Gore i Crnogoraca. Drugo, Mandićeva poruka je netačna. Irska država koja je imala sličan ali različit istorijski put i koja je pored sebe imala agresivnog hegemona koji je htio da uguši i izbriše poseban identitet Iraca. I uspio je dijelom u tome, jer je irski jezik danas manjinski jezik koji danas u Irskoj u svakodenvnom životu koristi mali procenat Iraca. Engleski jezik je jezik komunikacije na ličnom, profesionalnom i državnom nivou. Ipak, irski jezik je prepoznat irskim Ustavom kao nacionalni jezik i prvi zvanični jezik, dok je engleski jezik tretiran kao drugi zvanični jezik. Irski jezik je na taj način stekao i status zvaničnog jezika Evropske unije. Iako većina stanovnika koristi engleski u svakodnevnom životu, irski čuva kolektivnu memoriju, tradiciju i posebnost irskog naroda – poput korijena, mitova, pjesništva i autohtonog izraza. Njegovo ustavno isticanje potiče i legalnu obavezu države da ga promiče i štiti kroz obrazovanje, pravnu i javnu upravu. Takođe, taj status šalje poruku da jezik nije samo sredstvo komunikacije, nego simbol suvereniteta — za razliku od engleskog koji je istorijski nametnut kolonijalnom prisilom, irski predstavlja autohtonu kulturu i autonomiju. U konačnici, ustavna zaštita pomaže njegovom očuvanju, revitalizaciji i prenošenju budućim generacijama. Kao što je irski jezik u Irskoj ustavno “prvi” iako ga svakodnevno koristi manjina, tako i crnogorski u Crnoj Gori ima funkciju sidra državnosti iako ga koristi par procenata manje nego što koristi srpski. To ne negira pravo drugih jezika i identiteta, ali jasno kaže da država ima svoj naziv, svoj jezik i svoj poseban identitet. U kontekstu u kojem se crnogorski identitet često osporava ili relativizuje, njegovo posebno ustavno isticanje nije isključivost, nego institucionalna zaštita. To je mehanizam da se spriječi razvodnjavanje političkog subjektiviteta države. Drugim riječima — ako je irski u Irskoj pitanje suvereniteta i simboličkog oslobađanja od kolonijalne prošlosti, onda je i crnogorski u Crnoj Gori pitanje potvrde sopstvene državnosti u kontekstu u kome se pridjev crnogorski sistematski briše iz imena institucija. Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo. S poštovanjem, Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a (Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a).