Zapadne analize: Cilj Irana – rat iscrpljivanja, SAD i Izrael žele da ga oslabe

2026-03-15 - 08:26

To smatraju zapadni analitičari koji ne vide kako bi taj rat mogao brzo da se završi, iako je to u jednom trenutku nagovijestio američki predsjednik Donald Tramp, obrazlažući da su potpuno uništene mnoge iranske bezbjednosne strukture. Za razliku od Izraela, Tramp prvenstveno govori o promjeni režima u Teheranu i nikako ne želi da rat izazove trajnije poremećaje u privredi svijeta zbog skoka cijena nafte i gasa, objašnjava Institut za nacionalne studije bezbjednosti (INSS) u Tel Avivu. Izrael je, piše INSS, i dalje za još žešće udare na iranska vojno-bezbijednosna postrojenja, posebno podzemne centre za obogaćivanje uranijuma, sumnjajući da Teheran namjerava proizvodnju nuklearnog oružja. Cilj je i izazivanje pobune Kurda i drugih nacionalnih manjina, uz teritorijalno rastakanje Irana, poput ishoda ratova u Siriji, Libiji i Iraku 2003. godine. Stručnjaci za geopolitiku i Bliski istok u analizi francuskog lista Le Mond ocijenili su da moćno oružano krilo teokratije u Teheranu kreće u rat odmazde i posebno udara na američke baze u susjednim arapskim državama izvoznicama nafte, ne bi li uticali na Trampa da okonča rat. Ipak, američki udar na glavnu iransku luku za izvoz nafte na ostrvu Harg otvorio je nova pitanja – šta zapravo želi Vašington i da li je zamislivo da Amerikanci krenu i u kopnenu specijalnu operaciju uništenja glavnog skladišta iranskog obogaćenog uranijuma u Isfahanu. Do sada se smatralo da je isključena bilo kakva kopnena vojna intervencija SAD i Izraela u Iranu. To i dalje misle stručnjaci američkog centra Geopolitical Futures (Džeopolitikal fjučers), uz napomenu da je sada jasno da „američko-izraelska koalicija nije u stanju da postigne brzo okončanje ili presudni rasplet u sukobu“. Vazduhoplovna, pomorska, raketna i obavještajno-satelitska nadmoć Amerikanaca i Izraelaca je ogromna, ali je Teheran već ranije smislio taktiku da rat pretvori u sukob dugog iscrpljivanja, sučeljavanja s eventualnom kopnenom invazijom, kao i taktiku destabilizacije regiona, uz veliku decentralizaciju snaga i komandnih centara širom Irana. Analitičari Geopolitical Futures objašnjavaju da su iranske snage bezbjednosti izgradile i veliku mrežu podzemnih tunela i skladišta za komandne centre, rakete, dronove i drugo naoružanje. Za svjetski izvoz nafte u važan Persijski zaliv, posebno kroz moreuz Hormuz između Irana i Omana, opasne su morske mine i vojna uporišta na iranskim obalama gerilskog tipa s dronovima. Vašingtonu je najvažnije da spriječi Teheran, koji decenijama prijeti da će uništiti Izrael i ugrožava američke interese, da proizvede atomsku bombu, ali to kontroliše „država u državi“ – Islamska Iranska revolucionarna garda, koja ima ekonomsku, političku i vojnu snagu. Direktor GPF-a Džordž Fridman ocjenjuje da će SAD i Izrael jako teško, a možda i uopšte neće uspjeti da „oslabe“ Iransku revolucionarnu gardu, a time i da spriječe nastojanja Teherana da se domogne nuklearne bombe. Stručnjak sa Univerziteta Harvard, bivši pomoćnik ministra odbrane SAD Kolin Kal (Colin Kahl), ocjenjuje da je zasad „u gustoj magli“ politički cilj Trampovog rata u Iranu. Američki predsjednik, navodi Kal u časopisu Foreign Policy, ušao je u rat bez međunarodne koalicije, bez saglasnosti UN i Kongresa SAD u Vašingtonu, uz neminovne posljedice po svjetski pravni poredak. „Rat bez jasnog političkog cilja postaje cilj sam sebi“, zaključuje on, reinterpretirajući klasika vojne teorije, pruskog generala Karla fon Klauzevica (1780–1831), koji je tvrdio da vojna akcija nikada nije sama sebi cilj, već mora služiti jasnoj političkoj svrsi. Najpoznatija izreka fon Klauzevica je da je „rat nastavak politike drugim sredstvima“.