“Zoranova lista”: Probni balon ili dobitna šema

2026-02-16 - 13:19

Šuška se da bi hrvatski predsjednik Zoran Milanović mogao da trči na parlamentarnim izborima 2028. godine, ali sa „nezavisnom listom“. Da li je to realno i da li bi tako lijevi spektar imao šanse protiv HDZ-a? Mogućnost kandidature aktuelnog predsjednika Zorana Milanovića na idućim parlamentarnim izborima ponovo trese hrvatsku javnost. Ako je vjerovati medijskim navodima, Milanović planira svoju „nezavisnu“ listu 2028. godine, piše Dojče vele. No prije nego što se i on sam izjasnio o tako već nazvanoj „Zoranovoj listi“, javnost su preplavile reakcije ostalih političara, kao i medijskih komentatora. U tom pravcu već danima se grozničavo procjenjuju mogući efekti po rezultate koje bi u tom slučaju ostvarile Milanoviću formalno bliske stranke SDP i Možemo. Istovremeno, iznose se projekcije rezultata desnog centra i desnice, od HDZ-a do Domovinskog pokreta i Mosta, odnosno potencijal Zorana Milanovića da „ugrabi“ dio glasova sa te strane. Navodno bi ih on tada ugradio u izborni prinos lijevo-liberalne koalicije, ali ostaje pitanje da li bi time i za sebe osvojio onu ključnu, premijersku poziciju. Takođe, spekuliše se i s pretpostavkom da ta vrsta političke kuhinje lako može skončati u fatalnim komplikacijama, ako se njeni vinovnici nekako preračunaju. Nepotreban i štetan cirkus Pri tom se mora imati u vidu činjenica da baš SDP – čiji je Milanović bio lider i premijer – i njoj srodne stranke u nekoliko prethodnih izbora bilježe više takvih kalkulantskih posrtaja. „Ništa pozitivno ne vidim u toj kombinaciji, ako je najava uopšte vjerodostojna“, rekao je za DW politikolog Ivan Šiber. Napomenuo je da ima negativno mišljenje o Milanoviću i njegovom političkom držanju, a koje se naročito potencira u sukobu predsjednika i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. „Time ne izražavam nekakvu sklonost Plenkoviću. Naprotiv, smatram da mi nemamo boljeg od Milanovića, nažalost. Ali sukob među njima je često sam sebi svrha, kao s ona dva poslovična jarca na brvnu“, dodaje Šiber. Profesor Šiber, koji se smatra pionirom modernog političkog marketinga u Hrvatskoj, o „Zoranovoj listi“ kaže da je u pitanju „nepotreban cirkus“. „I štetan, jer će oslabiti SDP, pa će jedan dio glasova uzeti Milanović, drugi Možemo, a SDP-u će ostati ono što ostane, možda izrazito malo. Žao mi je zbog takvog rizika, ipak je ta stranka i moje djelo, ili nedjelo, kako hoćete.“ Kao alternativu on predviđa mogućnost povratka Milanovića na čelo SDP-a, što bi u unutarstranačkom pogledu bila drastična mjera. Time bi se, naime, priznala poznata teza da ta stranka tokom posljednjih desetak godina nije uspjela da pronađe novog uspješnog lidera. Mrtvi drže žive za noge „No takav bi manevar definitivno imao značajne šanse za uspjeh, dok ovaj sa nezavisnom listom najverovatnije ne bi“, smatra Ivan Šiber. Na pitanje o eventualnoj programskoj razlici između takve nezavisne liste i SDP-a, kao i Možemo, sagovornik DW-a reaguje burno: „Mislio sam da ozbiljno razgovaramo! Pa ko tu više vodi računa o programu, već odavno!?“ Objašnjava da su se nekada zaista cijenili i programski sadržaji, pa je tada ljevica bila za oporezivanje bogatih i socijalne programe, a protiv militarizacije. „Molim da mi ukažete na bilo kakvu relevantnu uporednu analizu programa ljevice i desnice u Hrvatskoj, ako se time više iko bavi, jer se ne bave ni same stranke, osim donekle Možemo, kao novija pojava“, poentira ovaj politikolog. Na to ga pitamo da locira ostatak razlike koja i dalje navodno postoji između dva politička pola. Šiber pomalo rezignirano uzvraća dvijema riječima koje u hrvatskom političkom prostoru posljednjih decenija funkcionišu na nivou opštepoznate šifre: „Jasenovac, Blajburg.“ Sva javno potencirana politička pitanja u Hrvatskoj, dakle, svedena su na tu opreku, kao da ništa drugo ne postoji, ili je sadržano u tome. No prije će biti da se time zaklanjaju realni društveni problemi današnjice, bez obzira na to što se dio njih svakako može čitati u ključu suprotnosti kao što su „fašizam ili antifašizam“ i „konzervativno ili liberalno“. Ivan Šiber je mišljenja da je Hrvatska talac prošlosti i njene revizionističke interpretacije kojoj se ne vidi kraja: „Mrtvi drže žive za noge, kao što je to rekao Karl Marks.“ Eskapade i baloni Politički analitičar Jaroslav Pecnik, i sam nekadašnji političar, međutim, sklon je pretpostavci da se iza vijesti o „Zoranovoj listi“ krije dogovor predsjednika zemlje i predsjednika SDP Siniše Hajdaša Dončića. Razlog tome bi mogao biti utisak da se HDZ fokusirao na zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića iz stranke Možemo kao prvo lice opozicije. Tako bi afirmacija Milanovića kao opozicionara i SDP-ovca bila poruka ne samo HDZ-u, nego i koalicionim partnerima na lijevom centru. „Milanović je ionako sklon eskapadama“, nastavio je Pecnik, „pa je zacijelo i ovo još neka vrsta probnog balona. Takva je sklonost ujedno Milanovićeva prednost i mana, ali valja znati da on neće odrađivati posao za druge. Ako se na kraju uključi, htjeće da bude premijerski kandidat. A to će se lomiti preko cijele te ljevice.“ Povrh svega, ovaj analitičar smatra da rana ta neslužbena najava Milanovićeve kandidature služi i odmeravanju Plenkovićeve snage. Pecniku se čini da bi na pozicijama lijevog centra mogli pomišljati da se hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a donekle „potrošio“ usljed dugotrajne i turbulentne vladavine. „No to nije jedini razlog, jer imamo odmjeravanje na više strana: interno u SDP-u, šire u koaliciji s Možemo, i spolja prema HDZ-u. Imam utisak da je ovaj projekat osmišljen s tim višestrukim ciljem. Upada u oči i to da je mogućnost zasebne Milanovićeve kandidature najavljena mnogo prije izbora, pa imaju vremena da sve još promiene“, kaže Jaroslav Pecnik.